Sve dođe i prođe, nastane i nestane, a ljubav – ljubav nikad ne prestaje.
Knjiga „Ljubav je izvor i cilj” druga je knjiga fra Janka Ćure u kojoj čitateljima riječju i slikom autor ukazuje na radost postojanja i snagu Božje i ljudske ljubavi https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/predstavljena-nova-knjiga-fra-janka-cure-ljubav-je-izvor-i-cilj/131566
Leona Sabolek piše: Kako prelijepa može biti promocija jedne knjige pokazao je Franjevački medijski centar Svjetlo riječi predstavljajući najnoviju knjigu Ljubav je izvor i cilj svoga ravnatelja fra Janka Ćure. I sam poziv je bio poetičan. Pozivalo se na večer glazbe, svjetla i stiha riječima:
Načinite odmak od svakodnevnice prožete beznađem i zastrašivanjem i provedite s nama večer koja nosi samo jednu poruku: Sve će uminuti i umuknuti osim ljubavi! Ljubav nikad ne prestaje.
I svi koji su se u velikom broju okupili u Multimedijalnoj dvorani Franjevačkog studentskog centra mogli su uživati u izvanrednom scenskom događaju, ali se i duboko zamisliti nad odabranim stihovima i prozom. Jedinstvena poetika u prozi fra Janka Ćure kroz tri ciklusa prema poglavljima iz knjige: Radost postojanja, Prasak Božje ljubavi i Snagom ljubavi oplemenjena je video prikazima prekrasnih fotografija koje je snimio. U glazbenom su dijelu nastupili studenti teologije s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i studenti iz Afrike.
Zaista su u našem vremenu znakovite riječi fra Janka Ćure: Sve dođe i prođe, nastane i nestane, a ljubav – ljubav nikad ne prestaje.
Fra Janko Ćuro rođen je g. 1967., Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu, Canterburyju i Londonu, gdje je nakon studija završio specijalizaciju iz pastoralne teologije. Bio je župni vikar u Zenici, Novoj Biloj i Kiseljaku te župnik u Sarajevu. Obnašao je službu provincijskoga asistenta »Frame« Bosne Srebrene, urednika nekoliko vjerskih radioemisija, u dva mandata tajnika i definitora provincije i drugo. https://www.glas-koncila.hr/o-janko-curo-glavni-urednik-svjetla-rijeci/
Janko Ćuro
Trenutak
Koliko pored nas prođe dana, mjeseci i godina, a da ih uopće ne primijetimo? Potrošimo ih kao novac ne znajući na kraju ni gdje ni u što. U svojim dobro utvrđenim svjetovima uvijek se nekamo žurimo, nešto sustižemo i od nečega bježimo, pa u tom lutanju više nemamo vremena čak ni za sebe. Katkad nam se čini da ne vidimo ni tunel, a kamoli svjetlo na kraju tunela. Usprkos tomu čudimo se što smo bezvoljni, depresivni i izgubljeni.
Sebe smo robotizirali, a svoje živote automatizirali, jer smo davno prestali opažati, osluškivati, tražiti, iščekivati, zastati, vjerovati, opustiti se , prepustiti se, sanjati, nadati se… Ne, ne prolaze dani pored nas, nego mi prolazimo pored njih kao pored stabala u šumi.
Nekako se može razumijeti da neprimjetno pored nas prođu 24 sata. Teže je, ali ipak moguće da pored nas prođe 1440 minuta, ali je nemoguće da pored nas prođe 86 400 trenutaka, a da ne primijetimo barem jedan koji nam u svojoj raskoši obasja ljepotu Božega dara života i postojanja.
Upravo mi je jedan takav trenutak velikodušno pozirao dok sam s prijateljem silazio s planine. Trajao je samo nekoliko sekundi. A i sekunde pripadaju vječnosti, zar ne?
Kalendar sv. Ante 2026.
Sarajevo
Istaknuta slika https://www.svjetlorijeci.ba/fra-janko-curo-korizma-je-vrijeme-povratka-sebi/
