Uz blagdan Srca Isusova
ulomak
Piše: Andrija Kopilović
Dok sam razmišljao u blizini današnjega blagdana, Srca Isusova, našao sam jednu priču koja mi se čini vrlo snažna porukom za sve nas:
U nekom divnom vrtu raslo je bambusovo drvo. Gospodra ga je volio više od ostalih stabala. Godinu za godinom bambusovo drvo je postajalo sve ljepše i veće. Znalo je da ga gospodar voli i bilo je sretno. Jednoga dana gospodar se približi voljenom drvu i reče: „Dragi moj, potreban si mi!” Drvo osjeti da je došlo njegovo vrijeme i spremno odgovori: „Gospodaru spreman sam. Učini sa mnom što želiš.” „Morat ću te sasjeći”-čuo se usporeni gospodarev glas. „Sasjeći mene? Ali ja sam najljepše drvo u tvojem vrtu! Uzmi me,xali me nemoj sasjeći…” molilo je uplašeno drvo. „Dragi moj”-prihvati opet gospodar- „moram te ne samo sasjeći nego ti odsjeći grane i lišće…” „Gospodaru moj”-reče bambusovo drvo, „uništi moju ljepotu, ali mi ne diraj lišće i grane… ” „Ne mogu te uzeti ako mi ne daš da te obrežem.. ”. „Onda reži, gospodrau”-dršćući dometnu drvo. „Moj dragi, moram još nešto učiniti. Moram te presjeći na dva jednaka dijela, iščupati tvoje srce. Bez toga te ne mogu uzeti.” Bambusovo drvo uplašeno izusti: „Učini gospodaru, kako je najbolje.” I tako je gospodar sasjekao voljeno drvo, obrezao mu grane i lišće, rasjekao na dvoje i iščupao srce. Zatim je odnio do vrela, blizu livada koje su trpjele od suše. Nježno poveže vrelo s onim dijelom drva koje je bio posjekao i vodu usmjeri prema osušenoj livadi. Svježa i bistra voda počne protjecati rasječenom polovicom bambusova drveta i natopi presahlu travu. Uskoro gospodar zasije rižu i žetva je bila obilata. Dok je bilo divno stablo, bambusovo drvo je samozadovoljno uživalo u sebi, a rasječenoi iznakaženo postalo je kanal preko kojega su oplođena mnoga polja. Mi to zovemo „trpljenje”, a Gospodin: „Potreban si mi! ” Kao što je bezimeni pisac izrazio u ovoj ispovijesti: „Zamolio sam Boga snagu da osvajam i Gospodin me učini slabim, da naučim ponizno slušati. Zamolio sam da mi pomogne učiniti velike stvari i Gospodin mi posla bolest, da učinim bolje stvari. Zamolio sam bogatstvo da budem sretan i dano mi je siromaštvo, da budem mudar. Zamolio sam sve da uživam život i dobio sam život da mogu sve uživati. Nisam dobio ništa od onoga što zatražih ali sam dobio sve što sam očekivao. Od svih ljudi mene je Bog najviše obdario.” Toliko o priči. Iza nje se krije jedna posve nova logika, logika srca. Hvale vrijedna je razumna i razumljiva logika uma. Ali ona nas vodi zaključcima, željama i planovima koji često puta obezvrijeđuju naše mogućnosti i sposobnosti. Onaj Gospodar koji je vidio cjelinu, vidi i to što je zapravo za nas bolje. Stoga nam često u najnježnijem milosrđu „prekriži” logiku uma i ponudi nam „logiku srca”. Mi se bunimo, boli nas. Ali onda kad vidimo da smo logikom srca postali korisni drugima, osjećamo koliko smo više i veći ljudi. …Staviti srce na raspolaganje onom koji ga bolje poznaje od nas znači, kao u prvoj priči, pomoći i biti na pomoći. Samo kako sačuvati srce mladim? Poznati pisac Phil Bosmans kaže: „Srce će nam ostati mlado dok god budemo voljeli život, onaj kakav nam se svaki dan nudi, život sa svojim dobrim i loši stranama. Srce će nam ostati mlado dokle god budemo voljeli ljude i dok im budemo pružali sve ono što smo sami možda propustili.”
izvor: Okom svećenika, II.
Hrvatska riječ, Subotica 2006.
