Svi Sveti i Dan mrtvih/Dušni dan
Gospodine Bože, u svojoj očinskoj dobroti budi milostiv dušama pokojnih. Očisti od svake krivice duše, koje si pozvao s ovoga svijeta, primi ih u domovinu svjetla i mira i u zajedništvo tvojih svetaca. Daruj im udio u vječnom blaženstvu u tvome Kraljevstvu. To Te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Spomendan vjernih mrtvih slavi se zahvaljujući benediktinskom opatu iz Clunyja svetom Odilonu. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Sviju svetih slavio i spomendan mrtvih. No kad je taj spomendan god. 998. sv. Odilo službeno uveo a Cluny, počeo se slaviti diljem Europe gdje je god bilo benediktinskih samostana.. Službeni spomendan mrtvih god. 1311. potvrdio je i Rim.
Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernika, daruj dušama pokojnih otpuštenje grijeha. Neka našim pobožnim zagovorom, postignu oproštenje za kojim čezne.
Spomendan mrtvih, se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, na dan Svih svetih već groblja ožive živim posjetiteljima grobova, to je prilika da se moli za pokojne, dade se zvoniti i eventualno misa služiti za njih.
Psalam 51
Smiluj mi se , Gospodine, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju
izbirši moje bezzakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Tebi samom, tebi ja sam zgriješio
i učini što je zlo pred tobom
pravedan da budeš prema svojim riječima.
Grobove svojih pokojnika naravno posjećujemo tijekom godine, okopavaju se grobovi, oplije korov, sadi se cvijeće, pale se svijeće, a i vaze su više puta pune svježim cvijećem nego što su prazne. No za svoje pokojne i molimo, tijekom svete mise, na kraju nje, jedna desetina na kraju krunice također je posvećena vjernima mrtvima.
Pokoj vječni daruj Gospodine svima vjernima mrtvima, i svjetlost vjekovična neka svijetli njima,nek upočivaju u miru. Amen.
Valjda smo upravo tih dana najviše svjesni triju stvarnosti koje žive s nama. Prošlost koja je nepovratna, sadašnjost koju gubimo svakim danom i budućnost koja je nepoznanica.
Dan svih svetih kao i Dušni dan trebali bi nas podsjetiti da jedanput propušteno ne da se više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moram se pobrinuti za ulje dobrih djela.
Sastavila: Milica Klaić Tarađija
Istaknuta slika: U brlobaškom groblju snimio Akoš Kolar.
