štovan je među baranjskim Hrvatima
Béla Horváth rođen je u Bükkösdu (Županija Baranja), 6. ožujka 1874. godine od majke Hermine Fillinger i oca Ivana. Otac mu postaje učiteljem u Ati, gdje se tada govorilo na hrvatskom i njemačkom jeziku. U školi je učio hrvatski i mađarski, a doma pak od majke njemački. Kasnije se upisuje u pečušku gimnaziju i na bogosloviju, a uz ova tri jezika usvaja i latinski.
Nakon završetka bogoslovije devet godina je služio u Donjem Miholjcu i Radikovcima da bi ga tek 1909. godine pečuški biskup premjestio za župnika u Nijemetu (Németi), nadomak Pečuha. Hrvati u Nijemetu, Salanti i Poganu nazivali su ga „naš gospodin”. Bio je izuzetno dobre naravi, volio hrvatske narodne igre, svirao na violini, a kao mladi župnik čak je i zaplesao.
Uz njega je djelovao „meštar” i kantor Stjepan Ebrić koji je napisao veliki broj pjesama na temu: kada se rodbina oprašta od pokojnika. Župnik Horvat i sam je pisao tekst i bilježio note takvih pjesama. Poznata je njegova Mrtvačka pjesma koju crkveni obrednik za pokop propiše.
Godine 1914. objavio je zbirku prijevoda Petőfijeve pjesme u Subotici. Stihovi su mu tiskani u Danica kalendaru u Budimpešti te nakon drugog rata u Kalendaru srce Isusovo u Pečuhu.
Bela Horvat sastavio je i molitvenik Utjeha bolesnika, kao i nedovršeni rukopis molitvenika Mali vijenac.
Svećenik i prevoditelj savjesno je objedinjavao dio hrvatskog duhovnog i kulturnog prostora, imajući u vidu da je materinski jezik temeljni oslonac na kojemu počiva historijska svijest manjina. Preminuo je u 47. godini života, 23. listopada 1921. godine, pokopan je na groblju u Nijemetu.
Bela Horvat
Sveti kralju, Ladislave
Sveti kralju Ladislave,
Pun si dike, pun si slave.
Kako da te zaborave
Vjerni sinci, mili dom
Ti si ponos domovine,
Svud se diči tvoje ime.
Daj da ljepše sunce sine,
Vazda hasnom rodu svom.
Dok si ovdje boravio,
Sam’ si dobro svud činio;
Bogu bio vazda mio,
Drag si bio rodu svom.
Bog te otud k Sebi primi
Kraljevati na visini.
Sad u vječnoj domovini
Braniš nas svom zaštitom.
Budi slavljen sveti kralju,
Zaštitniče naš u raju,
Sinovi ti hvalu daju
Ko ljubeznom ocu svom.
Vjerni puk si dalje brani,
Sve zlo od nas vijek odstrani,
Dušmane nam sve ostrani
Jakom svojom desnicom.
Kralja našeg jači, krijepi,
Vazda da ti stope slijedi;
Daj i mi da primjer lijepi
Tvog života slijedimo;
Da kad ovaj život mine
Duša naša ne pogine
Već slavit vijek Bože ime
Po tebi zavrijedimo.
Đ.F.
Foto: Unutrašnjost crkve u Nijemetu, gdje je Bela Horvat bio svećenik, koja je posvećena mađarskom kralju sv. Ladislavu.
