Iz 2. broja Zornice 1991. 1. str.
Piše vlč: Sándor Lőrinc
Nije to samo sjećanje čovjeka koji stari, nego i čovjeka koji voli! Tako se sjećam daleke 1948. godine, godine Marijanske, kada sam kao gimnazijalac sa svojim vršnjacima pješice hodočastio u Đud (Máriagyűd). Tamo je ogromna vojska hodočasnika čekala Józsefa Mindszentyja. Pljusak nas je pratio cijelim putem, ali je sutradan za misu na slobodnom prostoru prosjalo sunce. (Vjerojatno se mnogi od dragih čitatelja i sjećaju tog dana!)
Prve riječi gospodina nadbiskupa Mindszentyja nikada neću zaboraviti: „Svaki geografski predio ima svoje osobenosti. Ovdje već 800 godina kliče i jauče Marijanska pjesma!” I nastavio je nagovještavajući dolazak teških vremena: ”Možemo bračnog druga birati i s istoka i sa zapada, majka će nam ostati jedina, nebeska!”
Tako i jest! Doživjeli smo, iskusili smo! Kako bi rekao Sándor Sík: prosjačkim štapom, polomljenim podstopalom dolazimo na bučur, oproštaj Đudskoj (Judskoj) Gospi, Zvijezdi, Ljepotici i Utješiteljici tužnih, tražeći pomoć i pokoj.
I u burnom vremenu i u promjenljivim okolnostima žitelji dolaze Majci Milosti na dan Presvetog Trojstva iz okolice Pečuha i iz udaljenijih krajeva. Očekuju oprost u svetoj ispovjedi, utjehu u svetim misama kao i u obilasku Križnog puta. Poslije litanije, pri povratku kući pjevaju staru pjesmu: „Došlo je praštanja sada već vrijeme, od Tebe milostiva Djevo rastat se. S Bogom ostaj sveta Djevo, odbij od nas Ti svako zlo!“
Dođite i ove godine u pohode Gospi! Dođite i nađite mir nemirnom srcu! Dođite, da nam zajednički vapaj i molitva uljepša zemlju koja je mnogo stradala! Dođite da bude što više osmjeha na licu, da s nama sve više mladih kliče pozdrav: Ave, ave, ave Marija!
Na slici: Članice pjevačkog zbora Augusta Šenoe iz Pečuha
Sninio: Akoš Kolar
