hrvatski pisac i jezikoslovac
Rođen: Velim kraj Skradina, oko 1680. Umro: Šibenik, 31. VII. 1750.
Filozofiju i teologiju završio u Budimu. Kao franjevac radio u Bosni i Dalmaciji na obnovi vjerskih objekata i na pučkoj prosvjeti. U latinskoj gramatici Prve gramatičke pouke ilirskim početnicima prilagođene (Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommodata, 1712., ²1745) ostavio dosta podataka o književnoj štokavskoj ikavštini te hrvatsku leksičku građu iz rječničkoga dodatka u 2. izdanju. Djelo Cvit razlika mirisa duhovnoga (1726., 81898), poznato u narodu kao Babuša, sadrži »nauk krstjanski« i »pisme duhovne i bogoljubne«, koje je objavio posebno (Pisme duhovne, 1736). Dosta pjesama Babić je preuzeo iz različitih izvora, a nakon njegove smrti u Cvit su umetani nabožni tekstovi drugih autora. Pjesme su bile toliko popularne da su neke uvrštavane u molitvenike, mnoge su od njih s vremenom prihvaćene u puku kao narodne pjesme.
Za vrijeme velike gladi 1733., založio je crkveno srebro u Zadru kako bi kupio brašna i žita i dijelio hrvatskoj sirotinji. Vjernici su se obraćali za pomoć franjevcima u Visovcu na Krki i to, kako kaže fra Patar Bačić, »ne samo ubogi, doli i drugi, koji su imali novca, ali nisu mogli nigdje žita da kupe«. Tada franjevci založe crkveno srebro u Zadru i kupe žita te ga podijele vjernicima, a na Uskrs »navali malo i veliko vapijući pomoć. Fra Toma odveze na jednu i drugu stranu (jezera) pun brod kruha i brašna i svima doteče, jer kako su ubogi blagoslivali, tako je i Bog blagoslivao da je doteklo i nami i njima«.
PISMA OD TAŠTE SLAVE
Pivaj, druže, da te gora čuje,
gora, druže, i tko njom putuje.
Neka čuje pisme glasovite
i od svita stvari varovite.
Koje tužna varaju čovika
kojino je od magle prilika.
Jutrom se vidi i na mnogo mista,
u podne se obrati u ništa.
Al kakono munja u oblaku
časom sine pak stane u mraku.
Al kakono kapljica od lista
koju vitar obrati u ništa.
Ali rosa kad na travi leže
koju sunce s vrućinom sažeže.
I tako se tužan čovik vlada
koji ima umrit iznenada.
Nu pogledaj čovika bogata
koji uživa i srebra i zlata!
Njemu pisme pivaju u dvoru,
slave čine, igraju po dvoru.
Diple diple i glasne svirale,
mukle gusle i trubljice male.
Tu su sprave gozbe svakojake
i izbine svakomu jednake.
A pak vidi čudo priveliko
gdi se u čas smuti svekoliko,
iznenada pusti se ozgara
smrt umori od kuće glavara.
Svi se tanci u plač obratiše
gusle s diplam muklo zamuknuše.
Tu gost gosta pod mučem upita:
što je ova graja jadovita.
Jutros se rano veselo popiva
a sada se svak suzam obliva.
Jedan drugom pod mučem govori:
muči tužan o tom ne govori.
Smrt umori od kuće glavara
svu obitelj u tugu obara.
Sad razmisli, milo dobro moje,
kako ljudi sve kod smrti stoje.
Jutrom vidiš radosti velike
a pak smrti i žalosti prike
koja mori posve vike vika
jere od nje ne imade lika,
i ne gledaj ni stara ni mlada
jer će umrit svaki iznenada,
već pripreman svaki ima stati
kad ga bude Isukrst zazvati.
Dragi brate, sad oči otvori
jer ti ovo Isukrst govori,
jere će te umoriti mlada
i doći će po te iznenada.
Tko nas čuje sva čas neka mu je,
nek se budi, neka ne luduje.
Cvit razlika mirisa duhovnoga, 1726.
Babić, Toma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 24.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/babic-toma>.
https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/babic.html
