Novi hrvatski referent u Pečuhu„Učinite jednu malu stvar svaki dan i ove male stvari postat će veliki darovi.“
Gabrijel Barić, župnik u Garčinu (mađ. Görcsöny) pored svojih svih župničkih obaveza dušobrižnik je Hrvata u Baranjskoj županiji, a otkad služi i u baranjskim naseljima i s druge strane hrvatsko-mađarske granice možemo reći da je postao prihvaćen i rado primljen svećenik i u Hrvatskoj. Vlč. Gabrijel ujedno je i povremeno svećenik Mađara u Zagrebu, u glavnom gradu Hrvatske. Često puta odlazi pomoći velečasnom Robertu Almašiju, župnom upravitelju Župe Snježne Gospe u Harkanovcima koji je nedavno dobio titulu referenta Đakovačko-osiječke nadbiskupije za vjernike Mađare u Hrvatskoj. S Robertom Almašijem, velečasni Gabrijel suradnju je započeo izgraditi prije nekoliko godina. Velečasni Almaši se veže uz Pečuh, naime svoje gimnazijsko školovanje je odradio u Gimnaziji Nagy Lajos u Pečuhu. Tijekom njihove suradnje velečasni Robert dolazi Hrvatima pomoći u Mađarskoj, dok Gabrijel pomaže Mađarima u Hrvatskoj. Velečasni Gabrijel Barić pomaže u duhovnoj službi Mađara u Zagrebu, mjesečno jednom kada zagrebački Mađari imaju svetu misu na mađarskom jeziku u Gornjem gradu Zagreba u crkvi svetog Marka. On tijekom godine nekoliko puta odlazi k njima u susret i s time potpomaže njihovu zajednicu kako bi i oni mogli na svom materinskom jeziku slušati svetu misu, moliti se i pjevati. O tim novostima u životu i službi vlč. Gabrijela Barića te njegovoj protekloj godini i adventskom razdoblju, nadolezećem Božiću razgovor je s njim vodila Lilla Trubić.
Kako je došlo do suradnje između Vas i hrvatskih naselja u Hrvatskoj?
Robert Almaši je bio više puta pomoći nama Hrvatima u Pečuhu i okolici, jedne godine su bili u Pečuhu iz naselja, gdje je on župnik ( Harkanovci, Ivanovci, Zelčin) i održali adventski koncert u Pečuškoj katedrali, a od tada smo mi krenuli surađivati. Ova godina je zato bila posebna za mene, jer sam krenuo i ja njemu pomagati. Pomagao sam mu u posvećenju kuća, naime kod njih u Hrvatskoj u naseljima još se čuva običaj blagoslova obitelji i njihovih domova. Svećenik odlazi od kuće do kuće u selu i blagoslovi se svaki dom, vjernici čekaju da dođe k njima svećenik. Odlazi se u svaku kuću u naselju, blagoslovljeni su i oni domovi u kojima nisu doma, jer žive u inozemstvu, onda oni zamole susjeda da se otvori njihova kuća. Postoji za to obred, svećenik ulazi u kuću (Hvaljen Isus i Marija), moli se Oče naš i blagoslovna molitva. Pored mene su dva ministranta i idemo kroz cijelo naselje. Oni mi pomažu i kažu kroz selo gdje nema kuća stanovnika ili koja je kuća napuštena. A što je zanimljivo da je pored blagoslova kuća i prilika da ukućani tada plate crkveni porez za cijelu godinu.
Ovo je bilo i kod nas, međutim nije više toliko običaj, odlazim tek u neke kuće za blagoslov. Ovaj običaj se radi kod njih od Božića do Silvestrova, do Nove godine. Idem u ta naselja od 27. do 31. prosinca. Meni je i zato dobro, jer ovako moram govoriti hrvatski, mogu vježbati jezik. Domaćini časte svećenika s objedom i večerom, družimo se sa vjernicima. Odlazim već 3 godine, već me poznaju i čekaju.
Pored toga često puta sam preko ljeta odlazio u Hrvatsku u ta naselja zamjenjivati velečasnog Roberta, kada je on ljeti radio u dječjim kampovima, ja sam doputovao i održao nedjeljom mise umjesto njega.
A kako ste se našli u mađarskoj zajednici u Zagrebu?
Budući da je velečasni Robert postao mađarskim referentom za Mađare u Hrvatskoj, on je ponudio meni i zamolio me, kada on ne može otići mjesečno jednom održati misu u Zagreb za tamošnju mađarsku zajednicu onda da li mogu ja umjesto njega. Ove godine sam bio za blagdan svetog Stjepana i blagoslova kruha, Mađarsko kulturno društvo Endre Ady me ugostilo i njihovoj zajednici sam mogao služiti misu na mađarskom jeziku u Zagrebu.
Jeste li već bili kod Mađara i u okolici Osijeka?
Ne, za to još nije bilo prilike, međutim ipak smo malo povezani, jer se priprema udžbenik za vjeronauk za mađarsku djecu u Osijeku, a ja ću lektorirati i malo pregledati ovo izdanje i onda i s time pomoći Robertu.
Uskoro se približavamo kraju ove godine, kako Vam je protekla ova godina?
Bilo je puno posla u mojoj župi, ali istaknuo bi događaj, 7. rujna tada su posvetili za đakona iz moje župe jednog vjeroučitelja i tako sada je on skinuo puno tereta sa mene, jer on može krstiti, vjenčati i pokapati. Bila su i hodočašća, a na hrvatskom području sam isto bio aktivan. Mjesečno jedanput što imamo hrvatsku svetu misu u Franjevačkoj crkvi dosta dobro smo se međusobno podijelili s velečasnim Ladislavom Bačmaijem. Bio sam na raznim programima, na primjer u Kukinju na Vincekovo, posvećenje vinove loze ili posvećenje vina za Martinje, ako ima krštenja ili sahrane onda, naravno i na to odem.
Tijekom godine više puta se vraćate u svoj rodni kraj i selo Martince. Služite li misu u Martincima i okolici?
Bilo je tijekom godine kada sam zamijenio velečasnog Iliju u Martincima, ili kada je me on pozvao da dođem, onda sam također rado išao. Bio sam u proljeće na blagoslovu Podravske kuće, na Martinje za blagoslov novog vina, a isto tako se planira do kraja godine, idem u Barču držati adventsku misu, a u Pečuhu ponoćku u 19 sati na Badnje veče.
Kao dijete adventsko razdoblje i Božić proveli ste u Martincima? Čega se sjećate iz djetinjstva?
Jako draga uspomena za mene iz Martinaca iz djetinjstva za Božić je običaj Poležaj, kada su djeca u danima prije Božića kao pastiri išli od kuće do kuće odigrati pastirsku igru i rođenje Isusovo. Sjećam se da je bila zima, pjevali smo pjesmu „Pastiri diž’te se, svi skupa žur’te se.“. Ja sam imao štalicu koju je napravio otac mog prijatelja iz razreda, Zolija Šimare, jer je on bio stolar, pa smo mi zajedno nosili tu štalicu s malom lampicom. Naravno u svakoj kući smo nešto dobili, slatko ili novce ili voće, poslije smo to podijelili međusobno.
Teta Jelka Gregeš nas je podučavala, uvježbali smo i podijelili uloge, što ćemo pjevati i svi smo imali štalicu, tako smo ju zvali, to je bila betlehemska štalica koju smo nosili od kuće do kuće. U martinačkoj crkvi je bio kip kralja koji ako su mu bacili novce klimnuo je glavom, a mi kao djeca nismo mu bacili novce nego smo mu bockali glavu, a tako nam se zhvalio klimnuvši glavom i bez novaca.
Uskoro nam dolazi Božić, kada slavimo Isusovo rođenje, što bi preporučili vjernicima, kako dočekati Božić, za adventsko razdoblje što je vaša poruka vjernicima?
Jako je važno pokušati se pripremiti od početka, ne odgađati duhovnu pripravu, pa i ispovijed za nekoliko dana prije Božića, nego se pokušati i duhovno pripremiti dotada. Kao što se u korizmi nečega odričemo i činimo dobro, kao što dijete prvi dan došašća otvara adventski kalendar. Dobro bi bilo obraćati pažnju na drugoga, nastojimo dati radost, odreći se nečega. Mislim da je to važno i da je to bit adventskog vremena.
Nemojte se spremati samo čistiti, kupovati darove, spremati se za ručak i večeru, za dolazak rodbine, prijatelja i poznanika. Ako je Božić, onda smo u crkvi, pa neka u duhu nosimo poklon ili nešto za Isusa, kao što su nosili i kraljevi. Ono što je Bogu važno to smo mi sami, naša srca, da dobrom Gospodinu damo makar 5 minuta više molitve, da damo drugima nešto s radošću, ali baš s radošću, čak i osmijehom, nekome na neki način pomognemo.
Učinite jednu malu stvar svaki dan, i ove male stvari postat će veliki darovi.
Razgovarala Lilla Trubić
Iz božićnog broja Zornice nove 2024.
