„Milošću sam Božjom ono što jesam“
Nadasve skromno, s puno ljubavi i odanosti prema svom pozivu održao je jubilarnu svetu misu vlč. Jozo Egri u Šeljinu, na dan svog zaređenja, 22. lipnja, točno pedeset godina poslije. Riječi sv. Pavla koje su na njegovoj spomensličici „Milošću sam Božjom ono što jesam“ popratile su taj svečani čin, jer velečasni o sebi i o svojih pedeset godina nije rekao ništa. Kako doznajemo, htio je zaobići slavlje „čovjeka“ u želji da se ne gleda „u njega“ nego da svi svoj pogled okrenu pema nebu, jer se ne radi o čovječjoj nego o Božjoj zasluzi, želji ili htijenju. No njegovi župljani ipak nisu bili istog mišljenja, a nazočili su na misi vjernici iz svih podravskih naselja Pečuške biskupije, svećenika nije bilo, jer svaki je u svojoj crkvi slavio Tijelovo. Srce Isusovo i tradicionalno proštenje u Drvljancu kod zvonika, moglo bi biti prilika za susret sa braćom svećenicima. Oni se često okupljaju na toj lokaciji, kamo su još kao djeca s roditeljima hodočastili, kasnije ministrirali, održali svoje mlade i svoje zlatne mise. Srce Isusovo kod zvonika u Drvljancima je važno svetište za podravske Hrvate.
Velečasni Jozo Egri rođen je u Martincima 2. svibnja 1950. godine. Tu je pohađao osnovnu školu, školovanje nastavlja u Đuru, u benediktinskoj gimnaziji, ovdje je primjljen i na teologiju, no prije toga dvije godine je bio na odluženju vojnog roka. „Bio je kapelan u Ozori, Egragu, Tamásiju i Mágocsu, a potom je od 1979 do 2012 godine bio u Vajslovu. Odandje je došao u Šeljin, gdje i danas služi. Šeljinu pripada još devet naselja: Starin, Bogdašin (Bogdása), Fok, Ivanidba (Drávaiványi), Sósvertike, Endrőc, Kákics, Okorág, Marócsa, ali redovitih svetih misa ima samo u Šeljinu, Starinu, Foku i Endrőcu”-navela je Vesna Velin u Šeljinu na kraju mise, da se čuju o velečasnom najvažnije informacijer.
Misa je završena tijelovskom procesijom, da bi uz pratnju svirača velečasni bio ispraćen u restoran nedaleko od crkve, gdje je svatko pozvan na kolače i piće. Kad sam ga upitala, da ponovo bira poziv nakon pedeset godina službe, što bi birao, samo se nasmješio i rekao, bio je ministran od male maloći, osjećao je da mu je crkva drugi dom, i nije bilo upitno što će od njega postati. Rekao je i to, da se dogovorio s biskupom, da na večernjoj misi istog dana bude u pečuškoj katedrali koncelebrant kao slavljenik, i kako javlja biskupijski portal, biskup ga je povodom toga toplo pozdravio. Vjerojatno će vlč. Egri održati više puta svoju zlatnu misu, pa će sve više vjernika slaviti skupa s njim.
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Fotografije: Akoš Kolar
