Ovaj put je ovje održano hrvatsko državno hodočašće
19. okupljanje vjernika hrvatske narodnosti u Mađarskoj koje je utemeljila i redovito priređuje Hrvatska državna samouprava, održano je u Drvljancu, kod zvonika koji stoji već 101 godinu. Domaćin je bio vlč. Ilija Čuzdi martinački župnik, koji je pozvao svećenike iz Mađarske i Hrvatske da slave skupa Presveto Srce Isusovo te jedinstvo u vjeri i u jeziku. Misu je predvodio vlč. Grga Beer župnik Župe Uzvišenja Svetog Križa, Branjin Vrh, a homiliju izrekao vlč. Bojan Slaviček, župnik Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Darda.
Pjevanjem je slavlje oplemenio zbor iz Branjinog Vrha. Za ovu zgodu je objavljen drugi broj Zornice nove u ovoj godini.
Prisjećanje vlč. Ladislava Bačmaija na hodočašća u Drvljance povodom svoje srebrne mise, prije 10 godina
…Ovamo uvijek pozivamo sve hrvatske župljane i vjernike koji žive u okolnim selima, a rado očekujemo i one koji su se odavdje odselili.
Veoma mi je drago da mi nastavljamo ono što je velečasni Ladislav Ronta otpočeo sa Starinčanima, a mi smo se iz ostalih naselja priključili tome, i što traje već više od dvadeset godina.
To je naš podravski susret. Bilo je doista lijepo gledati prvih godina kako su se nakon više desetljeća ovdje susreli mještani raznih hrvatskih naselja i pozdravljali se suznim očima. To su naši korijeni što moramo čuvati i predati svojoj djeci i unucima.
Prisjećanje danas, 2026.
Kao dijete sjećam se da su godišnje par puta konjskom zapregom došli po vlč. Lászla Drabos-a i doverzli ga na misu u Drvljance. Jedna je prigoda bila svetkovina Presvetog Srca Isusova, a druga valjda za Malu Gospu. Tada je ovdje još stanovalo nekoliko obitelji. Jednom je na svetu misu svećenik dolazio pješice, i također se pješice vraćao kući u Starin. No usput je snemogao, a doktorica Borbala, koja je ovdje imala vikendicu, autom ga vratila doma. Davno, kako su pričali stari više njih se uputilo na bučuru/proštenje pješice, neki pak konjskom zapregom, po bentu/nasipu.
I odjednom je narod nestao, odselili su se, ponajprije u Šeljin.
Hvalevrijedna je inicijativa vlč. Ladislava Ronte koji je prije 30 godina obnovio ovo hodočašće došavši s vjernicima iz Starina.
Kada sam imenovan martinačkim župnikom i kada smo počeli održavati susret roditelja svećenika hrvatskog podrijetla, rodila se ideja da se proširi broj hodočasnika, pa sam u svojih 6 sela navijestio svetkovinu Srca Isusova. I postalo nas je mnogo više. Iz Martinca smo krenuli pješice, usput smo molili te pjevali prelijepe stare hrvatske popijevke.
Odzvanjala je dravska obala od pjesme koja je dolazila od srca, „od srca k Srcu.” Kasnije smo načinili drvene križeve, koje smo dan ranije raspodijelili na 14 lokacija, tako hodajući pješice izmolili put križa.
Mene je najviše dirnulo što je taj da postao i dan susreta onih rodova, poznanika i prijatelja koji se dugo nisu vidjeli, budući da su zbog raznih razloga napustili svoje rodno selo. Bilo je služajeva da su se neki sreli baš u Drvljancu nakon deset godina, suze radosnice oblile su tako lica, pa je nekako u drugačijem duševnom stanju vjernik pristupio pred oltar. Misa je počela u 11 sati, poglavito na hrvatskom ali kasnije se slavilo i na mađarskom jeziku. Nakon mise se nitko nije žurio kući, ljudi su vrijeme proverli razgovarajući, pjevajući i plesajući. Veoma mi je drago što je ovaj susret doživio trideset i više godina, i nadam se da će još dugo opstojati, i konačno postati Drvljanci mali „Csiksomlyó” podravskih Hrvata. Da ćemo se ovdje ojačati u nacionalnoj pripadnosti. Sve je to jako važno u današnjem svijetu koji gubi sve vrednote. Presveto Srce Isusovo nas poziva i povezuje, podučava, moli da učimo od Isusa, da postanemo ljudi srca. Molimo Isusa da „učini srce naše po Srcu svome!”
Velečasni Gabrijel Barić
„Za mene su Drvljanci uvijek značili nešto osobito. Dok sam bio dijete bilo je uvijek ovdje mnogo avantura, a kao odrastao sudjelovao sam na zajedničkim slavljima, proštenjima. Dok sam bio ministrant služio sam na bučurama u svim selima, svuda mi je bilo lijepo u duši, ali su Drvljanci ipak bili biser za mene. Zato što smo se okupili u naselju gdje starih stanovnika više nema, ipak dolazimo iz svih hrvatskih sela, na svetkovinu Presveta Srca Isusova. Svi molimo Isusa neka učini srce naše po Srcu svome! I molimo za jedinstvo, da skupa možemo učiniti nešto za naš osptanak i za našu slogu.”
Fotografije: Đuro Tarađija
