Božićne jaslice nisu idila nego obaveza

Betlehem donosi nova pravila za život

Ovoga puta neka nam o događaju Božića progovori špilja rođenja. Ona je duga 12,30 a široka 3,5 m i prilično mračna. Podijeljena je na dva dijela: Prvi dio je označen sa zvijezdom i natpisom: „Hic De Virgine Marija Jesus Christus Natus Est”. Ovdje je Djevica Marija rodila Isusa.

Drugi dio su jasle gdje je Marija stavila dijete i umotala ga u pelene.

Na tom mjestu pastiri, su prvi od ljudi, došli i kleknuli pred Isusom. Nasuprot tih jaslica nalazi se oltar Mudraca, gdje su se oni poklonili i prinijeli darove novorođenom Spasitelju. Ako igdje onda ovdje treba kleknuti i poljubiti mjesto gdje je rođen Isus, naš Spasitelj.

„Na mjestu gdje je On bio beskućnik, svi ljudi nalaze topli dom (Chesterton ).

Isus nije ništa posjedovao na zemlji. Rođen je u tuđoj špilji, pokopan u tuđi grob. On nije onaj kojeg su ljudi očekivali. Njega zapravo nitko nije čekao.

Mnogo toga o Isusu ne znamo: ni točno vrijeme njegova rođenja, ni točnu godinu, ni točan mjesec, ni mnoštvo drugih činjenica. No, bi li poznavanje svih ti činjenica povećalo našu vjeru, ili bi samo utažilo našu znatiželju?

Ono što je najvažnije jest da je Riječ Božja postala čovjekom da bi nas spasila.

Betlehem nije matični ured koji nam daje podatke o Isusu. On je dokaz neizmjerne Božje ljubavi. Betlehem je lekcija poniznosti.

A gdje je tu bio čovjek, ja, ti, mi, vi ? Trebali smo ga dočekati, ali je to očito izostalo. Gdje Isus dolazi? Gdje ćemo ga pronaći? U staji, u jaslama. Isus dolazi onima koji su gladni i žedni, uprljani i siromašni, Isus je posvuda gdje se s čovjekom postupa nečovječno. Onima koji kupe smeće, koji ljuljaju dijete u kolijevci, koji plaču, koji su nevini osuđeni. Dolazi gubavcima i od Aids-a oboljelima, izgubljenim sinovima i kćerima, dolazi k onima koji bivaju kao pravednici pribijani na križ ili bacani u tamnice ovoga svijeta. U takav On svijet dolazi. Rađa se i smislom naš život ispunjava. A mi ga tražimo u Trgovačkim centrima, stadionima, kafićima, diskotekama, ludoj glazbi, vikend-piknicima, modi i u svemu drugome gdje se On dobro ne osjeća.

Betlehem donosi nova pravila za život. Tuga postaje veselje, mrak postaje svijetlo. To donose i hrvatske božićne pjesme.

„Veselje ti navješćujem. puče kršćanski…

Još mali u štali…, njeg doji i goji – dođosmo – donijesmo…

Pred tako ushitnim misterijem, odjednom – tako je pjesma komponirana – kao da počinje religiozni ples oko ovog čuda Božjeg, tako bliska ljudima, i pjesma je umješno spjevana.

Središnji dio kitice tako je razigran, kao da se sav ovaj svijet, okupljen oko jaslica –  i pastiri,  i anđeli, i mi, „puče kršćanski – uhvatiše u kolo. Svi kao da osjećamo onu radost svete Elizabete kojoj je na samu riječ Marijina pozdrava zaigralo čedo u utrobi

( Lk. 1,44 ).“ ( Bonaventura Duda, Svijeta Razveselitelj. Kršćanska sadašnjosti, Zagreb 1982., str.103.)

Mi previše idilično gledamo na jaslice i previše našu pozornost odvuku kuglice, borovi, svjetiljke, cvijeće, a pogotovo plastično. Trgovački su nam lanci ukrali Božić. Oni ga koriste kao dobru reklamu za prodaju svojih proizvoda. U njima naš čovjek sve potroši, a ne susretne Isusa. On ga tamo zapravo izgubi, izda, proda.

Jaslice bi trebale biti ispod oltara tako da križ, Kalvarija i Uskrs sve jedno iz drugoga izviru a na kraju euharistija, ljubav koja je hrana za duše koje žele pravilno živjeti Betlehem, jaslice. Nije slučajno da se u ulazeći u crkvu Kristova rođenja u Betlehemu svi moramo sagnuti, pokloniti. Istina i zbog onih koji su s konjima htjeli u crkvu, pa su zato malena, niska ali su nas i te kako simbolična kome se treba klanjati. Prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik dati Bogu hvalu./Rim.14,11/

Betlehem je nešto novo, nešto drugačije nego što je bilo: SZ oko za oko zub za zub, a NZ tko tebe udari po jednom obrazu ti njemu daj i drugi.

Ili što reče blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, devedesetih godina, uoči početka Domovinskog obrambenog rata, u Petrinji i pokraj srušene crkve i u Voćinu:

Ako tko sruši tvoju crkvu, ti njegovu nemoj, ako netko ubije tvog oca, brata, sestru, ti njegovu nemoj… I veli dalje: Nije to lako, ali to je kršćanstvo, to je vjera u Isusa Krista. I dalje nastavlja kardinal:To nije lako, ali to se od kršćana očekuje. Tko misli da treba drugačije onda mora odabrati neki drugi put, a ne kršćanski, ne ići za Kristom iz Betlehema.

Čovječanstvo nema pravo na jaslice i na Isusa ako im majčina utroba nije svetost. Nemaju pravo na istinski Božić oni koji ne smatraju pobačaj ubojstvom Zar ubojstvo nevine djece nije genocid. To su nove grobnice Hrvata; Huda jama, Tezno, Jazovka, Vukovar, Ćelije, Macelj…

Jaslice daju nova pravila za naš život. Pa naše krštenje je ucjepljenje u Krista i Crkvu. E to je velika obveza, to nije samo pojesti janje i prase nego biti drugačija osoba, bolji čovjek, drugačiji od onih koji nisu kršteni. Moja baba Luca je znala reći kad neko dijete učini neki pasijaluk: „Pa je si li ti kršten? ” Znači ako si kršten, takvo nešto ne možeš raditi. E to nije lako, Ta obveza proizlazi iz Betlehema.

Jaslice su novost i za naša vjenčanja. Zna se kako katoličke djevojke i mladići stupaju u brak. Kako pristupaju Sakramentu svete ženidbe, kako dolaze na vjenčanje – čisti. Ali za to je potrebno biti čedan, ne gledati porniće, ne uzimati drogu, ne opijati se, ne odlaziti kod momka u kuću na spavanje, na more zajedno, u vikendicu zajedno, hodati godinama, zapravo živjeti zajedno. Oni pojedu svoj brak prije braka. A kad traže vjenčanje onda ne znaju što bi sve htjeli da to bude što veća parada. U crkvi po klupama nekakve plastične ruže, vjenčići, cvijeća, cvijeća na oltaru, slikanje, kao u Holivudu. Slikanje po parkovima. To nitko ne bih rekao da se tu radi o Hrvatima, katolicima. Sve je to grijeh nemorala izbrisao. Prije rata jedva da je koja djevojka došla na vjenčanje trudna, a danas je to normalno.

Vratimo se jaslicama i promislimo, što se to s nama događa? Do kada će se to tako ići?

Europa ima kršćanske korijene a sva je u mraku grijeha, pa i Hrvatska s njom. Alkohol se toči u tonama, droga se na ulici prodaje, abortusi su poharali naše bolnice, psovke na svakom koraku, krađe, ubojstva, nemoral, porno filmovi, internet, rođendani, Nove godine, sve vrvi bezboštvom. To sve čine kršćani, koji imaju sliku, kip ili bilo što u kući što im predstavlja Betlehem.

Dječak iz grada došao kod bake na selo, a baka je upravo priređivala jaslice u sobi: Unijela slamu, donijela životinje, kipove; Josip, Marija, Isus, magare, vol, ovce, a mali veli baki: „Baka ima farmu” ,a to je gledao na TV-u, ali dječak dalje kaže: „Ali na farmi nisam vidio ovog Malog.

Europa propada jer je izdala svoje korijene, svoje jaslice, svoj Betlehem. Novi poljski primas Krakova Marek Jerasewski na pitanje kakva je Crkva u Europi odgovorio: „Crkva se tamo predala” Jedan njemački biskup je rekao 1998: da je nemoguće ostvariti ono što govori Sv. Ivan Pavao II. jer je demokracija otišla predaleko”. Ako budemo prihvatili takvu kapitulantsku strategiju onda će Crkva biti humanitarna organizacija, a ne Narod Božji.

Ideja Karla Ranera i Kaspera teologa koji Crkvu budućnosti vide kao „Male skupine koje trebaju djelovati po uzoru na prvobitne kršćanske zajednice, važno je pomagati drugima, a povremeno se susretati u katakombama.

I danas potpuno suprotno papa Franjo nas poziva da iziđemo na periferije društva noseći Evanđelje u sebi, da pravimo „poljske bolnice” Znači ljudi su ranjeni, treba najprije zaviti ranu, a onda ih dovesti u crkvu. Oni su toliko ranjeni da do crkve ne mogu izdržati, jer će iskrvariti. Papa želi reći da su grijesi toliko veliki da mi njima trebamo ići ne čekajući da oni dođu k nama.

Zašto za ovaj papin plan postoji otpor među klerom. Zato jer za tu zadaću treba truda, hrabrosti, napora i vremena. To je težak program, posebice za svećenike koji su se navikli da je tako kako jest i zadovoljni su da „nije gore” Takav stav pokazuje kako je već sada loše. Svi smo mi za komotniji život, a to je daleko od Betlehemske poruke.

Dok mi kitimo borove kuglicama, svjetiljkama, bršljanima, lutkicama, cvijećem, kipićima, sve ova zla se događaju pred očima nas; vjernika, učitelja, roditelja. Mi šutimo i nijemo promatramo kako naš Božić nestaje i njegova poruka.

Isus nam služi za ispunjavanje naših želja. Hrvati za Božić u prosjeku svake godine potroše oko 12 milijardi kuna i  sve propada, dok  mi jedemo  i pijemo.

To nije onaj iskonski Betlehem. Božić sad zovu; Advent u Beču, Zagrebu, Budimpešti…To prevedeno znači jedi, pij, troši i uživaj.

A kakve su naše Božićne čestitke. Zapravo ih ni nema više u pisanom obliku. Jedino SMS ili one pred crkvom nakon svete mise, ili negdje u kafiću li u prolazu pa onda mi kažemo: Neka ti se ispune sve želje. Želim vam sve najbolje. Pa zar se nakon ovog promišljanja može išta drugo zaželjeti osim da; moj narod ozdravi od svih grijeha i počne pravo vjerovati i slaviti Božić uz jaslice.

Zar se smijemo prignuti i pogledati dijete u jaslicama dok tisuće nerođene djece završava u kanalizaciju. E to nitko ne kažnjava nego podupire i viče na one koji se bore da se svaki život sačuva. Treba nam hrabrih i odvažnih osoba za obnovu čovjeka koji je očito zagrlilo uživanje, kraljevstvo ovoga svijeta, kako bi se otvorio kraljevstvu Božjem koje se rodilo u Betlehemu.Bog ne trpi one koji miruju, a predviđeni su za borbu kako je rekao blaženi Alojzije Stepinac, ili kako reče Sveti Ivan Pavao II. na samrtnoj postelji: Ustajte, hajdemo! Nemamo puno vremena zato pođimo u Ime Isusovo!

Jedan je mislilac se zapitao:“Ne čudi me što se to dogodilo sa svijetom, nego što se dogodilo sa solju i svjetlom. Vi ste svjetlo svijeta, za nas Isus kaže. Mi nismo to više,  što je to nama , kud smo skrenuli? Kad ćemo se upaliti ponovno poći i nositi svjetlo Božića.

 

Dragi Hrvati i Hrvatice!

Mi Hrvati pamtimo svoje krsno ime od stoljeća sedmog. Ono se uvijek temeljilo na Betlehemskoj poruci. Vratimo je ponovno u naš život i osvježimo je vjerom otaca i didaka naših. Ponesimo to svjetlo vjere iz katedrala u obitelji naše, u sela i gradove naše. I tako obnovljeni pristupimo toj poruci koja je nepatvorena, koja je originalna. Ona će nam biti svijetlo u mraku ovoga svijeta.To će onda biti Božić: kršćanski, hrvatski, mađarski. Božić svega svijeta.

Radostan i blagoslovljen Božić malenima, bolesnima, hrvatskim braniteljima i svim braniteljima istine o Isusu Kristu te berićetna nova 2019. godina.

Marko Bubalo,
svećenik u miru

Comments are closed.