Da ili ne – vjeronauk u poljskim školama

Nova školska godina u Poljskoj započela je novim raspravama o podučavanju vjeronauka u poljskim školama.

Prema novim propisima Ministarstva obrazovanja Republike Poljske način uvrštavanja vjeronauka ili etike u školsku nastavu, odsnosno određivanje njihove satnice ovisi o ravnateljima škola. Na to je oštro reagirao poznanski nadbiskup Stanisław Gądecki, kako se navodi u jednim od najtiražnijih poljskih dnevnih novina Gazeti Wyborcza, koji tvrdi da ministarstvo pokušava smanjiti status vjeronauka u poljskim školama i u konačnici želi ga ukloniti iz okvirnog kurikuluma. Kao dobar primjer navodi Mađare i premijera Orbana koji pokušava osnažiti školsku katehezu. Naime, od rujna ove godine religija ili etika u mađarskim školama obavezni su predmeti i tretiraju se ravnopravnima s ostalim predmetima.

Uvođenje obavezne nastave vjeronauka u javne škole u Poljskoj osigurano je Ustavom 1921. godine. Nakon drugog svjetskog rata, unatoč komunističkom režimu, nastava vjeronauka u školama bila je omogućena, s tim da je nastava ograničena na jedan sat tjedno (umjesto dva ) i ukinuto je obavezno sudjelovanjo . Od 1949. godine vlasti su počele sustavno uklanjati religiju iz škola. 1956. relevantne odredbe dopuštaju da se ne provodi nastava vjeronauka u školama, ali je još uvijek ne zabranjuju. Godine 1961. komunistički parlament usvaja zakon o ukinuću nastave vjeronauka u školama. Tada vjeronauk se „seli“ u crkve pod upravljanjem svećenika ili vjeroučitelja župe, ali sve do 1981. pod strogom kontrolom tadašnjih vlasti.

Na temelju članka 12. Sporazuma između Svete Stolice i Republike Poljske iz 1993. godine Poljska osigurava javnim vrtićima, osnovnim i srednjim školama da prema svojoj volji organiziraju nastavu vjeronauka uvrštavajući je u nastavni plan. U pitanjima kurikuluma i vjerskog obrazovanja vjeroučitelji podliježu pravilima i naredbama Crkve, a uvid u iste imaju i državna nadležna tijela. Svećenici i vjeroučitelji za provedbu nastave vjeronauka dobivaju redovitu plaću.

Za organiziranje vjeronauka u razredu potrebno je najmanje 7 učenika. Od 2013. Povjerenstvo za katolički odgoj dopušta odstupanje od te odredbe, s tim da se mogu spojiti više razreda na istoj godini. Znači li to opadanje broja učenika koji biraju predmet vjeronauka? Činjenica je da djeca i njihovi roditelji sve više „vole“ etiku. Učiti ili ne učiti vjeronauk u školi i dalje je tema rasprave.

Najnovije ankete u poljskom časopisu „Newsweek“ pokazuju da većina Poljaka (63%) ne želi ukinuti nastavu vjeronauka u školama, no broj pristaša se smanjuje. 37% ljudi misli da vjeronauk treba vratiti crkvama. U grupi koja podržava vjeronauk u školama nalaze se vjernici, ali i oni koji su  ideološki neutralni, za koje religija znači dodatne vrijednosti, moral i kulturu. Mnogi svoje dijete upišu na vjeronauk iz praktičnih razloga. U nekim školama ne postoji alternativa vjeronauku, jer se ne mogu organizirati satovi etike. Prema procjenama Ministarstva obrazovanja u prošloj školskoj godini etiku je izabralo svega 4,5% učenika.

Crkv a tvrdi da je problem podučavanja etike u tome što sudjelovanje u nastavi etike ne dopušta usvajanje sakramenata.

Naučiti dijete što je dobro i što je zlo prvenstveno zadaća je roditelja. U obitelji se uči o pravoj ljubavi i poštivanju, gdje bi se članovi obitelji trebali obraćati jedan drugome s ljubavlju i razumijevanjem. Religija je stvar osobnog izbora. Pohađanje vjeronauka u školama nije obvezno. Vjeronauk i etika su dva različita programa koji zadovoljavaju individualne ciljeve. Sloboda izbora osigurana je svim Poljacima.

Timea Šakan-Škrlin

Comments are closed.