Marijino svetište u Kemedu

Svetište Kraljice krunice primalo je nekad brojne hodočasnike

angyal-szoborKemed (mađ. Máriakéménd) je jedno poznato katoličko svetište u Baranjskoj županiji. Malo selo, smješteno između Surdukinja i Pečvara, danas broji oko 600 stanovnika, a poznato je marijansko svetište postalo nakon Marijina ukazanja. Selo je spomenuto već za vrijeme Arpadovića kao i njegova crkva svetog Nikole. Za vrijeme turske vladavine crkva je bila srušena, a nakon odlaska Turaka selo je ostalo napušteno i nenaseljeno sve do 1700-ih godina, kada su se u selo doselili Hrvati-Šokci, a nedugo nakon toga i Nijemci.

Poznato katoličko svetište i hodočasno mjesto postalo je nakon 1740. godine kada se u proljeće ukazala Blažena Djevica Marija djevojčicama koje su se igrale skupljajući travu među ruševinama crkve svetog Nikole. One su vidjele u obliku kipa bliješteću Djevicu Mariju koja je u naručju imala malog Isusa. Nakon što su joj dotrčale kip je nestao, a mještani nisu uspjeli ništa pronaći među ruševinama. Od te godine su počeli dolaziti hodočasnici iz okolnih sela, pa i iz dalekih gradova, čak i država. Tadašnji seoski poglavar je naredio da se svetište prekrije sa slamom od bivše crkve i da se na tom mjestu održavaju mise sve do izgradnje novog svetišta. Dvadeset godina nakon ukazanja Blažene Djevice Marije sagrađena je barokna crkva koja je dobila ime Velike Gospe te je uspostavljena i župa koja i danas djeluje. Hodočasna je crkva smještena u prelijepom zelenom okruženju dva kilometara od sela Kemed. Crkva se nalazi u sredini prostranog teritorija župe, pored nje je kalvarija, ispred i oko crkve se nalaze kipovi anđela i svetaca, a iza nje je zgrada župe u kojoj i danas živi kemedski župnik.

 Tradicija crkvenog slavlja, to jest kirbaja, održava se već od 13. stoljeća, ali kirbaj je svoj vrhunac doživio nakon ukazanja Djevice Marije, naime ckrvene prigode povezali su s marijanskim hodočašćima. Na velikom crkvenom dvorištu se okupljaju ljudi za vrijeme marijanskih blagdana: na dane Velike Gospe (15. kolovoza) i Male Gospe (8. rujna) te danima Svete Marije. Stare se Katoljčanke dobro sjećaju tih hodočašća, naime prije tih blagdana djevojke su sašile novu suknju i oplećak, te skuhale fini ručak. Stanovnici okolnih sela su pješke dolazili na crkveno slavlje u Kemed, dok su oni, koji su daleko živjeli, došli na kočijama. Mise su se održavale na mađarskom, njemačkom i hrvatskom jeziku u crkvi i izvan crkve, na velikom crkvenom dvorištu. Misa na hrvatskom jeziku obično je bila u crkvi i to prijepodne. Hodočasnici su u podne pojeli svoj zapakirani ručak koji su ponijeli od kuće. Starije žene se dobro sjećaju čarde koja se nalazila točno pored crkve. U toj su čardi nakon mise svirali svirači iz Mohača. Pjevalo se na hrvatskom jeziku, svirali su se i plesali hrvatski plesovi. Hodočasnici iz Olasa, Vršende, Maraze, Katolja i Minjoroda, te ostali Šokci i Bošnjaci slavili su sve do poslijepodnevne litanije koja se održavala također na trima jezicima. Po običaju kirbaja oko crkve su bili na štandovima izloženi kolači, muška i ženska odjeća te razni kipovi, razglednice i slike o kemedskom svetištu. Hodočasno mjesto, poznato kao Svetište Kraljice krunice, i dandanas slavi ukazanje Djevice Marije.Máriakéménd_kálvária

Lilla Trubics

Comments are closed.