Obnovljena je crkva u Šarošu

Sakralno zdanje je na popisu kulturne baštine u Mađarskoj

Crkva u ovom baranjskom selu je izgrađena u stilu copf, tj. u stilu Luja XVI. 1793. godine, u njoj je krstionica iz doba Turaka, a glavni joj oltar biser baroknog stila. Oltarnu je sliku načinio Ferenc Falkoner u godini izgradnje, orgulje potječu iz prve polovice 19. vijeka. Proštenje crkve je 12. rujna, na svetkovinu Imena Marijina.

Baranjsko selo Šaroš /Magyarsarlós/ Turci su zaposjeli g. 1543., životne okolnosti mještana su se pogoršale, no selo nije opustjelo. Nakon izgona Turaka otpočelo je doseljavanje Hrvata i Nijemaca, a redovna školska nastava pokrenuta je za vrijeme vladavine Marije Terezije, godine 1777.

Prema popisu pučanstva iz g. 2011. 7,3 % stanovništva je hrvatske narodnosti, a 31,4 % je katolika. Crkva je filija župe u Kozármisleny-u,  svete mise se održavaju svake prve i pete subote s početkom u 17.00 sati, a ostalih vikenda mise su nedjeljom u 11.00 sati. U selu u ovom mandatu ne djeluje hrvatska samouprava. O hrvatskom obiležju sela, koje su mnogi napustili, udajom, traženjem radnog mjesta i mogućnosti kvalitetnijeg školovanja za dijete, itd., pitala sam načelnika gospodina Zoltana Dukaija. Veli da je broj mještana hrvatskog podrijetla znatno veći od podatka zadnjeg popisa pučanstva i da je oko 25% stanovništva na neki način povezano s hrvatskim jezikom i kulturom. Doduše idući kroz selo slabo će se čuti hrvatska riječ, naime govor svoje matere čuva samo nekoliko starijih žena, primjerice Treza Božanović, Katica Martinović. Prije petnaestak godina još se i u mjesnoj crkvi pjevalo i molilo hrvatski, no ta je praksa prestala, zadnji šokački kantor bio je Ivo Katić, njegov sin Marko sa suprugom Maricom stanuje u Velikom Kozaru, obadvoje rado pjevaju na svetim misama. Familija Zec također više ne živi u Šarošu, iako, kako veli načelnik Dukai, mladi član te obitelji, Marko, ima svoje pčele u šaroškom hataru, pa je često tamo. Obitelj Kollar se prije mnogo godina doselila u Pečuh, no Akoš, profesor matematike, često navrati, ponekad dovede iz svoje škole djecu u šarošku zavičajnu kuću, gdje je prikupljeno dosta predmeta iz starog seoskog života. Bio je i na posvećenju obnovljene crkve, njegove fotografije krase i ovaj napis.

Pokraj predmeta iz šokačkih kuća u zavičajnoj kući su pohranjeni i predmeti iz njemačkih starih domaćinstava, a programima koji se organiziraju skupa sa pobratimljenim naseljem u Njemačkoj, sudjeluju svi mještani, svi su korisnici te suradnje. Nekolicina djece školske dobi iz Šaroša učenici su pečuškog hrvatskog školskog centra, pa se nadati da Šaroš i šaroški šokci neće pasti u zaborav.

 
Snimio: Akoš Kollar

Tekst: Milica Klaić Tarađija

Comments are closed.