Oproštajna pjesma

na pokopu Antolović Eve, udovice Ive Kečkeša8. ožujak 1910.

Napisao svećenik – kantor Stjepan Ebrić iz Nijemeta

 

  1. Posli dugog i teškog bolovanja
    Dočekala sam si i zadnjega dana.
    Hvala dragom Bogu na njegovoj milosti
    Što me bola, muka napokon oprosti.

 

  1. S Bogom ostaj Kato, snaha moja draga
    Čuvala te od zla Božja ruka jaka.
    Božji blagoslov nek te vazda prati,
    Od njega primala mnogo blagodati.

 

  1. Hodi mi, Marice, na oproštaj i ti
    Kad te stara tvoja mora ostaviti.
    S tvojim mužem Mijom, i sinom Markom
    Vazda sretni bili pod božjom obranom.

 

  1. S Bogom dragi Stijepo, zove me Bog k sebi,
    Kako te zadnji put pozdravila ne bi.
    Bog ti dao sreću, blagoslova svoga
    Moliti ću se kod dragoga Boga.

 

  1. Sestro moja Marice, i tebi se javljam
    Da te još jedanput, zadnji put pozdravljam.
    Preporučam Bogu cijelu ti družinu
    Kada putujem u vječnu domovinu.

 

  1. Svima s Bogom velim, rodbini,
    Znancima, kumovima, komšijama svima
    Molim nek mi proste sve moje slabosti
    Duši nek mi proste Božje milosti.

 

  1. Dušu moju Bože, preporučam Tebi,
    Molim da joj strogi sudac bio ne bi.
    A tijelo do groba otpratite tamo
    Slavno uskrsnuće da dočekam tamo.

 

Iz knjige Đure Šarošca Groblja, pogrebni običaji i nadgrobni spomenici Hrvata, Srba i Slovenaca u Mađarskoj Krónika Könyvkiadó Pécs 1996.-2003.

Istaknuta slika: U nijemetskom groblju.

Snimio: Tomislav Tarađija

Comments are closed.