Pasionska tradicija u Europi i Hrvatskoj

Stjepan Pepeljnjak

Temelji europske kulturne baštine proizlaze iz duhovne interpretacije misterija života, smrti i Uskrsnuća Isusa Krista. On ne samo da je učitelj kršćanstva, čiji nauk objavljuje smisao života i čovjekiv suodnos s Bogom, već njegova Muka i smrt na Križu postaju trajna inspiracija znanih i neznanih umjetnika u svim oblicima umjetničkog izražavanja u brojnim zemljama Europe nekad i danas. Potvrdu ove činjenice najzornije pokazuju brojne pasionske udruge koje već 35 godina kao savez „Europassion“ djeluju u Europi. Hrvatska „Pasionska baština“ djeluje od 1991. godine i članica je spomenute udruge.

Približavanje puka Spasitelju putem umjetnosti u Zagrebu živi još od 1094. godine kada je u zagrebačkoj biskupiji izvedena predstava „Tractus stellae“.

Kazališna prikazanja „Isusove Muke“ pojedinih udruga izvode se u brojnim zemljama Europe i svijeta. Posljednjih osamnaest godina, od 2000. godine, u Hrvatskoj je postavljena scenska igra“ Muke“ u Imotskom. Novi oblik pasionskog spektakla kao festival Žudija (čuvara Isusovog groba) pojavio se u Vodicama te je održano već 18 susreta u različitim mjestima priobalja i unutrašnjosti Hrvatske.

Pasionske igre

Pasionske udruge vrlo su raširene u zemljama Europe, Amerike, Azije, Afrike, Australije i Novog Zelanda, a ima ih oko 3500, od čega 200 samo u Njemačkoj. Cilj djelovanja Europassiona je poticanje i promoviranje kazališne prezentacije Isusove Muke čija tradicija izvođenja traje već četiri stoljeća, a dosezi u realizaciji rada pojedinih udruga predstavljaju se na Kongresima Europassiona. Tako je u Mađarskoj održan 33. Europassion u Kecskemetu 8 – 11 lipnja 2017. godine, a 34. Europassion 31. svibnja 2018. godine u Budaörsu, predgrađu Budimpešte.

Najstarija kazališna izvedba „Muke“ smatra se ona u Oberammerganu u Bavarskoj koja se od 1634. godine održava sve do danas. Tendencija klasičnih srednjovjekovnih prikazanja jest što vjerodostojnije kazališno dočarati Isusov život, njegov Križni put i smrt na Križu. U početku su se takve izvedbe održavale u crkvama, međutim one su ubrzo prerasle u spektakle na vanjskim prostorima. Pritom uz odgovarajuće likove (glumce amatere) koji izvode dramatiziran biblijski tekst u radnji sudjeluje mnoštvo pratitelja događaja (statista) pri čemu nerijetko i sama publika pridonosi grandioznosti spektakla. Takve izvedbe traju i više sati.

Svaka izvedba ima svoju originalnu redateljsku koncepciju i traži vrlo zahtjevnu organizaciju; od ambijenta u kojem se događa radnja, glumaca amatera, autentičnog prostora, kostimografije i glazbene izvedbe pjevača i svirača, statista, rekvizita, a u današnje vrijeme i bogate rasvjete, ozvučenja pa i izgradnje gledališta. Zbog financijske zahtjevnosti organizacije izvedbi, odnosno turističkih projekata u različitim mjestima i državama Europe, „Passion“ se izvodi svakih 5 do 10 godina.

Scenariji „Passiona“ temelje se na reinterpretaciji događaja Isusove Muke kroz 14 scena, od njegova uhićenja do smrti na Križu. Redateljski pristupi su različiti, ovisno o inventivnosti redatelja i „teatarskog vremena“ u kojem se predstava izvodi; od pučkog ekstenzivnog prikazanja do moderne dinamizacije radnji s modernim scenskim pomagalima (video, rasvjeta, zvuk i dr.). Modernizacija koncepcije scenarija također je različita i pod utjecajem je modernističkih autorskih pristupa. Tako npr. Škofijeloški passion (Slovenija) predstavu počinje uprizorenjem nagovora Adama i Eve na prekršaj kojim razvija scensku genezu grijeha i zla, što konačno dovodi do prikaza ljudske izopačenosti i nemilosrdnosti, koju nosi ljudski rod u nesmotrenosti i bezobzirnosti svojih djela u razularenom mučenju i ubijanju Isusa Krista pribijanjem na križ.

St. Margarethin passion misterij Muke izvodi se u austrijskom Gradišću u starom rimskom kamenolomu oslanjajući se na slijed događaja samog Križnog puta. Spektakl Muke u Mađarskom Kecskemetu počinje sa scenom Isusova rođenja. Uvođenjem naratora kao tumača pojedinih povijesnih okolnosti, predstava dobiva novo moderno ruho i dinamizaciju igre. Inventivnošću scenskih rješenja s barkom koja se rasklapanjem pretvara u označavanje različitih lokaliteta, kao i postavljanju zbora na visoku drvenu kulu, uz rasvjetu i ozvučenje predstava dobiva, kazališno gledano, vrlo zanimljivo moderno ruho, odnosno zanimljivu interpretaciju Muke sa simbolikom poruke Spasenja. U Poljskoj, u marijanskom svetištu Gorka Klasztorna (Lobženica), od 1984. godine izvode predstavu Muka koja počinje uhićenjem Isusa u prostoru scenografski nadograđene kapelice, a potom na različitim lokacijama, da bi se publika uključila u povorku praćenja Isusa, s rimskim konjanicima na vrh Kalvarije.

Slika 1 Kesckemet, Mađarska (2017.)

Slika 2 Budaors, Mađarska (2018.)

Povodom 34. Kongresa Europassiona u Budaorsu u Mađarskoj (2018.) izvedena je vrlo dojmljiva predstava Muke na brdu iznad mjesta (kamenita hrid Kohegy), koja je svoj tradicionalni scenarij „ Kristovo trpljenje“, koji su napisali učitelj Geze Batoja i svećenik Miklos Aubermann 1933. godine. Predstava je redovito bila izvođena do 1939. godine na mađarskom i njemačkom jeziku. Nakon drugog svjetskog rata predstava je ugasla sve do 2000. godine kada je obnovljena i zatim igrana 2003., 2006., 2012. i 2018. godine. Planira se da će se ciklus pasionske igre nastaviti svake šeste godine.

Slika 3 Škofja Loka, pokretna scena (2009.)

Škofjeloški pasion u Škofja Loki u Sloveniji izvodi se od 1721. godine prema dramaturgiji začetnika pasiona loškog kapucina Lovrenca Marusiča, oca Romualda (najstarija sačuvana europska režijska knjiga), izvodila se sve do drugog svjetskog rata.

Obnovljena je 2009. godine,a 2018. godine uvrštena je u UNESCO-ovu zaštićenu nematerijalnu kulturnu baštinu. Sljedeća predstava bit će izvedena 2021. godine.

Osim brojnih primjera eksterijernih spektakularnih prikazanja Muke, dojmljive su i vrlo inventivne scenske izvedbe u kazalištu čije su predstave redovito unaprijed rasprodane (Austrija, Njemačka, Poljska, Slovačka, Španjolska itd.).

Novi turistički sadržaji proistekli iz pasionske baštine

U nastojanju da se okupljanje turista uz vjerske sadržaje iskoristi kao nov turistički proizvod u srcu Andaluzije u Španjolskoj održan je Forum u Luceni od 11. do 12. rujna 2018. godine pod nazivom “Europska mreža za praznovanje velikog tjedna i velike noći“. Ovaj turistički projekt „Caminos de pasion“ procesijom obilazi od Alcala la Real, mjesta Priego de Cordoba, preko devet mjesta do Utrera. Ova procesija ispunjena je vjerskom pobožnošću, koju svako mjesto tradicionalno izvodi na svoj način. Cilj je takve Velikotjedne procesije umrežiti ih preko Europske kulturne mreže kao međureligijski dijalog. Prvi takav projekt je počeo 1987. godine kao hodočasnički put Santigo de Compostela. Danas u Europi postoje 33 slična puta. U organizaciji procesija stupile su Španjolska, Portugal, Italija, Malta i Slovenija.

Slika 4 Sudionici Foruma u Luceni (2018.)

Slika 5 Caminos de Pasion, Lucena (2018.)

U Hrvatskoj se slične pobožne procesije, bez turističkih namjera, održavaju već četiri stoljeća na otocima Hvaru, Braču, Korčuli i Krku. Procesije organiziraju sami mještani. Predvođeni su križonošom što predstavlja prestiž i ponos u obitelji. Zbog toga se predbilježbe za red križonoša čekaju desetke godina. Na procesiji dugoj oko 40 km ne sudjeluju svećenici već puk sam moli i pjeva arhaične korizmene pjesme (Gospin plač koji ima preko tisuću kitica.)

U Hrvatskoj također postoje novi pasionski sadržaji s ciljem obogaćenja turističke ponude. U Vodicama je 2001. godine vodički fotograf Šime Strikoman na Uskrsni ponedjeljak sakupio Žudije (čuvare Kristovog groba) kako bi snimio tzv. milenijsku fotografiju za album umjetničkih fotografija pod nazivom „Terra Croatica“. Zbog toga mu je trebalo veći broj žudija pa se odlučio pozvati više društava, odnosno udruga žudija. Naime, pojedine župe u Dalmaciji imaju svoje udruge žudija koje tradicionalno na Veliki petak i Veliku subotu kostimirani u rimske vojnike čuvaju Isusov grob u crkvi.

Na kontinentu u Zagorju, Međimurju i Slavoniji zovu ih grobari koji se aktiviraju iz udruga kuburaša, vatrogasaca ili kulturno umjetničkih društava. Smotra žudija, živopisno kostimiranih rimskih vojnika, svidjela se turistima pa su odlučili takva druženja pretvoriti u festival. Scenska igra je relativno kratka. Na smotri se predstave pojedine skupine (često s lokalnim koloritom pučkih pjevača), marširaju na pozornicu, postave se ispred makete Isusovog groba i kada svećenik zapjeva „Slava“, žudije se sruše na pod. Ovu minijaturnu igru tako ponavlja i više od 30 skupina sudionika festivala.

Slika 6 Marija Bistrica, Milenijska fotografija (Šime Strikoman, 2018.)

Slika 7 Marija Bistrica, Čuvari Isusovog groba (2018.)

Slika 8 Marija Bistrica, pad žudija (2018.)

Da bi se Susret Žudija pretvorio u dojmljiv događaj mjesta, redatelj Šime Strikoman na centralnom dijelu mjesta redovito snima milenijsku fotografiju. Žudije su odjevene u rimske vojnike, nose kacige, koplja i štit. No, neke su skupine odjevene u mornarske uniforme. Čuvari Isusovog groba u unutrašnjosti Hrvatske odjeveni su pak u vatrogasnu odoru s kacigama, trenkovske uniforme ili narodne nošnje.

Smatra se da je ovaj običaj čuvanja Isusovog groba došao u Dalmaciju iz Italije, dok ga je u unutrašnjosti započeo hrvatski ban Petar Keglević (1478. – 1554.) u Loboru 1524. godine.

U Metkoviću se ovaj običaj sačuvao od početka 19. stoljeća.

Svim je ovim običajima, odnosno protokola ponašanja žudija, zajedničko da na Veliku subotu, u trenutku kad zazvone zvona i kad se zapjeva „Slava“, čuvari Isusovog groba popadaju na pod i pobjegnu iz crkve. Bježe u paničnom strahu, dok nekoliko njih ostane ležati na podu.

Ovaj dramatičan detalj uzet je kao glavni motiv za scenarij kojeg svaka skupina žudija izvodi na festivalskom druženju.

Ideja turističke zajednice Vodice da susreti žudija postanu tradicionalni na Uskrsni ponedjeljak prerasla je u spektakl koji se održava ne samo u Dalmaciji nego i u mjestima u unutrašnjosti Hrvatske. Tako je 2018. godine u hrvatskom svetištu Mariji Bistrici uspješno održan 18. Vodički festival žudija.

Ovaj se dio kulturne baštine popularizira u Hrvatskoj dopunom folklornih sadržaja u pojedinim mjestima. Redoslijed druženja i domaćinstava festivala čuvara Kristovog groba utvrđen je već do 2050. godine, s tim da će se svake šeste godine održavati u Vodicama.

Predavanje održano u Salanti, na 7-oj Pasionskoj baštini, 30. ožujka 2019.

Comments are closed.