Pjesnikinja iz Gradišća, Matilda Bölcs (1949.)

Rođena je u Sambotelu (Szombathely) 22. veljače 1949. godine.

Osnovnu školu završila je u Židanu, a maturirala u Hrvatskosrpskoj gimnaziji u Budimpešti. Na Sveučilištu Loranda Eötvösa u Budimpešti studira hrvatski i mađarski jezik. Jedno vrijeme radi u Hrvatskosrpskoj gimnaziji kao profesorica hrvatskog i mađarskog jezika i na Visokoj pedagoškoj školi u Szombathelyu. 1985/86. školske godine bila je gost student na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Poslijediplomski studij komparatistike i kulturologije upisala je na sveučilištu u Segedinu.

Bila je predsjednica Državnog natjecanja iz hrvatskog jezika i književnosti za osnovne i srednje škole. Pisala je udžbenike, uređivali književni časopis Hrvata u Mađarskoj „Riječ”. Sudjelovala na znanstvenim konferencijama, komparatističke studije objavljivala u stručnim časopisima.

Zbirku čakavskih pjesama pod naslovom Jantarska ciesta objavila 1992. godine. Ugodno je pjesničko iznenađenje. Postavila se kao najzrelija pjesnikinja. Stihovi su joj naišli na dobar prijam i u Hrvatskoj. Pjesme su joj pune lijepih pjesničkih slika iz prošlosti. Bila bi to sjećanja, običaji, oživljavanje hrvatske tradicije. Stihove piše na gradišćanskohrvatskom jeziku. Pjesme joj krase motivi zavičaja, posebice njezinoga rodnog Židana. Njezina zbirka stihova putovanje je kroz povijest i vrijeme. A putovanje je slikovito, melodično i sugestivno. Matilda Bölcs bila je aktivna i u društvenom životu gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj. Objavila je antologiju za srednjoškolce i sastavila antologiju hrvatske književnosti za studente. Pokrenula je seriju regionalnih gradišćanskohrvatskih književnih radova. Kao docentica u mirovini živi u rodnom selu u Hrvatskom Židanu. Kao rijetko talentirana pjesnikinja u zadnje vrijeme isto piše stihove koje naši učenici i nastavnici imaju među prvima upoznati.

Morje i gitara

Pod hladom pušpana i zaspanog

Oleandra migeće povidajka

Krez vrata kitic. Mami dibina

I bliske te oči žitka vrućinom

Lamlju daljine svilnih slatkic.

Morje i gitara nek’ čuvadu san,

Droptine metra, kristalni hram.

Galebov kljun i černi, prik križa

Povaljeni šlar. S plavila ničieće

Pusto kamienje doziva arbune,

Stanare raslin i mekih vodic.

Misec se spušta balkonom bielim.

Ivančica pun. Da j’ Juliju našal,

Pozdravil ju vako: – Ljubav ovu

Kako va jačku zaprit i otplut

Na stranu onu kade ni već morja,

Neg tihi, gitare mlahavi zvončac.

(Tema bi bila adaptacija Romea i Julije u primorske krajeve.

Tekst je preveden na ruski jezik i objaviljen u Poljskoj.)

* morje – more; pušpan – šimšir; migeće – žmirkajuće; povidajka – priča; slatkice – vrsta ranog voća, npr.: jabuke, trešnje; nek’ – neka; šlar – veo; arbun – morska riba; ivančica – poljski cvijet; jačka – pjesma; zapriti – zatvoriti; otpluti – otploviti; mlahav – slabašan

 

Literatura: BLAŽETIN, Stjepan Sjajna igra Antologija hrvatske dječje poezije u Mađarskoj 1945 – 2010. Pečuh, 2010.

Izbor: Đuro Franković

Comments are closed.