Povezanost vjere i kulturne baštine

Razgovor s dr. Tomislavom Markićem, ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Na jubilarnom 20. Forumu hrvatskih manjina u organizaciji Hrvatske matice iseljenika održanom 14. studenog 2014. u Zagrebu glavna tema bila je: Hrvatska kulturna baština je i kultura baština hrvatskih manjina u europskim državama – kako Republika Hrvatska može pridonijeti njezinom očuvanju. Stručni skup okupio je predstavnike hrvatskih manjinskih zajednica iz 7 zemalja, među njima i Mišu Heppa, glasnogovornika Hrvata u mađarskom Parlamentu i Ivana Gugana, predsjednika Hrvatske državne samouprave. G. Hepp u svom izlaganju naglasio je kako svi Hrvati, uključujući i one izvan granica Hrvatske, koji čuvaju i njeguju blago svojih predaka stvaraju nove hrvatske vrijednosti i da bi ih Hrvatska trebala više vrednovati.

Vjerska tradicija važan je dio hrvatskog religijskog i kulturnog identiteta. Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu osim vjerničke skrbi radi i na očuvanju nacionalnog, kulturnog i jezičnog identiteta hrvatskih katolika. O radu Ravnateljstva te načinima pružanja pomoći inozemnim Hrvatima, posebice Hrvatima u Mađarskoj razgovarali smo s ravnateljem inozemne pastve, dr. Tomislavom Markićem koji je također bio nazočan na ovom skupu.

– U ime dviju biskupskih konferencija, Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, zadužen sam poglavito za one naše Hrvate koji žive i rade u inozemstvu. To se zaduženje manje odnosi na naše autohtone manjine, budući da su one uglavnom u sustavu mjesne Crkve i mjesnog društva.

– Diljem svijeta djeluje dvjestotinjak hrvatskih katoličkih misija, na koji način Ured skrbi o vjerskom identitetu Hrvata?

– Mi imamo oko 180 katoličkih misija i župa na svim kontinentima, osim u Aziji i na Antartici. Preko svećenika, koji su na terenu i koji su ujedno i delegati hrvatske inozemne pastve za pojedino područje, koordiniramo rad naših misija i župa, prenosimo ono što je potrebno prenijeti iz nekih pastoralnih nastojanja ovdje u domovini. Povezujemo ljude. Radimo na očuvanju vjerskog identiteta poglavito, a budući da se Evanđelje utjelovljuje u jezik, kulturu i u cjelokupni identitet jednog naroda, ujedno radimo i na njegovanju nacionalnog identiteta Hrvata u inozemstvu.

– U Mađarskoj gdje je značajan broj pripadnika autohtone hrvatske manjine ne djeluje katolička misija, ipak postoji li način na koji im možete pomoći?

– Mi nismo izravno nadležni za autohtone hrvatske manjine koje se nalaze u susjednim zemljama, već su one, što se Crkve tiče, potpuno u nadležnosti mjesnih crkvi. Kako sam sedam godina tijekom studija boravio u gradišćanskoj bogosloviji u Beču (magisterij iz pastoralne teologije i religiozne pedagogije – op. ur.), poznajem dosta situaciju poglavito gradišćanskih Hrvata, pa nešto i situaciju Hrvata u Mađarskoj. Koliko mi je poznato mjesne crkve na jedan lijepi način skrbe i daju potporu i pomoć našim Hrvatima da gaje i njeguju svoju vjeru na materinjskom jeziku.

– Hrvati u Mađarskoj imaju prilike da se u svojim crkvama pomole na hrvatskom jeziku, pa čak u nekim mjestima imaju svećenike koji su podrijetlom Hrvati. Ti svećenici su se školovali u Mađarskoj i uglavnom govore dijalekt svog kraja. Ima li za njih mogućnosti za neko jezično usavršavanje u Hrvatskoj?

– Možda bi to bila jedna zgodna ideja, ali radimo i sa Hrvatskim katoličkim sveučilištem na jednom projektu koji će uskoro zaživjeti. Radi se o jednoj Ljetnoj školi hrvatskog jezika i kulture, a postoje i takve škole koje organiziraju društvene ustanove, pa tako sigurno postoje načini da se tomu pomogne.

– Koliko može domovinska Crkva pridonijeti očuvanju jezičnog i kulturnog identiteta hrvatskih katolika u inozemstvu?

– Dok sam boravio na studijima u Beču pomagao sam i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču, osobito u ispovijedanju, a nekada sam služio i mise u filijalama, gdje su se okupljali Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Isto tako vrlo sam rado išao i u Gradišće, zamjenjivao svećenike i služio sam mise na krasnom gradišćansko-hrvatskom jeziku. Znam da je za ljude važno da se mole i slave Boga na onom jeziku koji im je na srcu, na jeziku koji zovemo materinji jezik. Ljudi imaju osjećaj da i na taj način mogu se više približiti Bogu.

– Sa starijom generacijom sigurno nema problema, no kako mlade Hrvate u inozemstvu privući u vjerski život i zajednicu?

– To je jedno složeno pitanje. Radi se o potrebi jedne nove evangelizacije svih dobnih skupina. I starijih i odraslih, a pogotovo mladih. Mladi uvijek prepoznaju ono što je autentično, nešto što je originalno, pa vjerujem da će jedan takav pristup moći privući i mlade. Kako sam dosta putovao po svijetu u hrvatskim katoličkim misijama i župama, vidio sam da se mladi vole okupiti ako im se nudi program koji je za njih prikladan i privlačan.

Hvala na razgovoru!

Na slikama: sudionici Foruma.

Timea Šakan-Škrlin

Zagreb, 14.11.2014.

Comments are closed.