Pred Božići

Badnjak je dan pred Božići kada se slavi rodjenje Jezuša Kristuša.

Na Badnjak se uredjuje hiža /kuća na Božić, a navečer kinči se božično drivo/kriskingin.U polnoć familija/obitelj ide na polnoćku. Tradicijalno na Badnjak se posti, iako to Katoličanska Crikva već  ne potribuje. Zanimljiva su  za sadašnja vrimena ona stara narodna i vjerska vjerovanja koja  se vežu za Badnjak u sridnjem Gradišću Ugarske. Iz mojih razgovora, traženja i čitanja nekoliko ih  nudim i Vam cijenjeni štitelji/čitatelji.

-Na Badnji dan se nesmi rublje prati. Gdo si pere rublje na ov dan i obisi je sušiti, tomu će crknuti blago/ živine. Njihovu kožu mogu obisiti i sušiti iduće ljeto.

– Ako si gospodar konjske spravi ostavi nemarno pred štalom na ov dan, onda će mu crknuti konji.

-„Ova noć je na toliki čudesna da se i mrtvaci obrnu u grobu“- rekli su negdašnji Undanci.

-Divojke ke su kanile/želile doznati da  gdo će im biti zaručnjak, pred polnoćkom trikrat su obišle hižu. Kada su se vratile u sobu, postale su pred zrcalom da vidu kip svojega dojdućega muža. To je ali malo ka divojka isprobala, jer su se bojale od toga da ne budućega ljubljenoga nego samoga vraga ćedu viditi u zrcalu.

– Na badnji dan se ni’j smilo psovati. Ki će to učiniti taj se neće ujutro zbuditi iz sna – reklo je vjerovanje.

-Divojke ke su bile znatiželjne nato da je li će se udati do mesopusta, pred polnoćkom su prošle u lopu po cipaljkov. Koliko su samo mogle zgrabiti sa šakami zgrabile su iz drivenoga kupca, a zatim  hitile su ih  pred vežna vrata. Kada su se vratile iz polnoćice domon prebrojile su cipaljke. Ako su nabrojile parni broj, onda je to značilo da  na mesopust sigurno je njezino  viselje. Neparni broj cipaljkov značio je da još jedno ljeto moraju čekati na vjenčanje.

Polnoćka

Na polnoćku su prošli po mogućnosti svi iz familije. Neki su doma ostali čuvati malu dicu, ali i oni su budno dočekali sve domaćine ki su bili na polnoćki.

-Gdo si je načinjio stolac Lucije otprimio ga je na polnoćnicu da spoznaje iz njega  mjesne viške/vještice.

-Tako su mislili ljudi da polnoćna maša zbog toga je bez sakramenta jer bi viške drugačije s hrbatom/s ledjima  sidile prema oltaru i svaki  bi je mogao upoznati i bez Lucijeve stolice.

-Na polnoćki su oko oltara gorile sviće. Ako je plamen od svić na livoj strani oltara drhtao onda će više žen umriti idućega ljeta. Ako sviće na pravoj strani oltara drhtaju onda će već mužev projti na drugi svit.

Po polnoćki ni’j bilo svejedno odakle puše vjetar. Južni vjetar je značio da  više će žen umriti idućega ljeta, a sjeverni da više mužev.

-Po polnoćici već doma, muži su prošli u štale i zbudili su blago/živine. Neki su je i nakrmili da se i živine dobro osjećaju na ovu noć. Med krmu/hranu su im zamišali česna iz svetačnoga stola da im se bolje rači žeralo i da imaju i nadalje dobar guštar, apetit.

-Neki su čuli da se živine i razgovaraju med sobom. Moglo se je doznati da li gospodar dobro baraće s njimi ili ne.

-Žene  su kokoše, race, guske zbudjale, a muži su u vrtu stabalje i grme tresli da ovu noć i živine budno virostuju.

Naravno ova vjerovanja već ne živu  u današnjici. Zanimljivo je ali viditi iz njih da kako su  vabila človika na pošten žitak, na pošteno djelovanje, na pošteno ponašanje. Ovako pred Božići još  živi nada u nami da iako na druge načine ali sa sličnimi cilji se pripravljamo na Božić i dočekujemo Jezuševo rodjenje.

                                                                       Marija Fülöp Huljev

Foto: Undanska crikva Sv. Martina u polnoćnom sjaju na polnoćnici

Comments are closed.