…rođena u Semartinu…

Anica Posavac: kantorica

Anica Posavac, nastavnica hrvatskog i ruskog jezika u mirovini, zborovođa i kantorica u šikloškoj katoličkoj crkvi Svetog Trojstva, rođena je u Donjem Semartinu 03. 02. 1952. godine u šokačko-hrvatskoj obitelji. U ondašnje vrijeme, kako se toga prisjeća, u selu svi se služe materinjim jezikom.

-Kod kuće se čuje samo naš jezik, još kad bi ulicom prošla i nekog sretnem lijepo ga pozdravljam po semartskom običaju: „Hvaljen Isus”. U obiteljima postojao je jak vjerski život i sve obitelji su nedeljom i povodom svakih kršćanskih blagdana u crkvi. Mole se i pjevaju na misnim slavljima svete pučke /hrvatske/, a i latinske pjesme jer je liturgija onodob bila još na latinskom jeziku. Bilo je to za vrijeme svećenika Dr. Opermana, G. Funka i L. Bathoryja, kod kojih smo pohađali na vjeronauk.

Zahvaljujući hrvatskom govoru i svim vjerskim obavezama koje su činili u crkvi,  u vjerskoj zajednici s upravljanjem svojih svećenika, dalo je selu posebnu karateristiku, obilježje naspram drugih naselja. Crkveno pjevanje u dva glasa sa orguljaškom pratnjom i vjerski život imao je velik utjecaj na nju i kasnije. Tadašnja semartska kantorica, strina Ana Semaljac i svećenik L. Bathory joj dopuštaju da uči kantoriratri od svojih 12-ih godina. Roditelji je podržavaju u tome, posuđuju jedan harmonij, dobiva i harmoniku, a vježbanje joj je postao najljepši zadatak, posebno kad bi mogla i s prijateljicama zajedno to činiti, najviše puta nedeljom, poslije večerne.

-Lijepe uspomene iz moga djetinstva su hodočašća u Đud, išlo se pješke, molitvom i pjesmom, veselila sam se svakoj mogućnosti sviranja na orguljama, i putovanju k Snježnoj Gospi na Meček. U to vrijeme se sele obitelji iz Semartina, neki u Šikloš, kao i moji roditelji a neki još prije u Pečuh u Harkanj, u Kašad itd…

Kasnije i Anica Posavac dolazi u Šikloš da bi se zaposlila 1987. godine u Osnovnoj školi Imre Hajdu (danas Dorottya Kanizsai). Ovdje je predavala ruski jezik, poslije hrvatski. Tih godina učenici njeguju riječ hrvatsku, uče govoriti, čitati i pisati, a pripremaju se i za jezični ispit nižeg stupnja.  Sudjeluju i na natjecanjima u kazivanju stihova i proze i dobivaju nagrade, među njima Balaž Nađ, Gabor Bedić, Andrej Botos, Dušan Đurok, Viktor Bedić i David Marić. Na natjecanju pjevanja više puta su postigle I. mjesto učenice hrvatskog jezika Jadranka Salai i Angela Kollar u duetu, sudjeluju nadalje Regina Bošnjak i Eva Képíró, a Andrej Botos, kao solist, dobiva nagradu u Budimpesti u HOŠIG-u, na susretu školskih plesnih i vokalnih sastava.

– U to vrijeme dobivam diplomu KAT. „c” kod skladatelja Ferenca Varnaija i kod kantora i učitelja Ladislava Matušeka, postajem tako zborovođa. 1992. godine se osnuje i zbor Semarkuše sa članovima porijeklom iz Semartina gdje sam zborovođa uz pomoc hrvatske samouprave. Radimo zajedno sa savjetnicom hrvatskog jezika  Anicom Torjanac, Ivom Pavićem i Markom Bošnjakom koji je nas crkvenjak još i sada. Među članovima zbora su bile i počimalje teta Aga, M. Marković i Andreja Grekša. Imali smo i trio sa Jadrankom Salai, Antonijom Győrffy i Anicom Klinovski Bobar.

Anica Posavac više godina orguljala je u Pečuhu u Augustinskoj crkvi kod svecenika L. Bathoryja na hrvatskim misama uz pjevanje zbora August Šenoa. U Pečuhu je orguljala u skoro svakoj crkvi, bila je u Sentandreji, Batini, u Zagrebu, u Mohaču, u Tótszerdahelyu, Budimpešti. Od 2002. godine postoji Harkanjski mješoviti zbor u koji me je pozvala za zborovođu i kantoricu nastavnica hrvatskog jezika i članica Hrvatske samouprave, Đurda Geošić Radosnai. Najviše ih prati orguljama u Harkanjskoj crkvi pod hrvatskom misom, redovito svakog mjeseca, i u Đudu nekoliko puta u godini. Sad u korizmi pripremaju korizmene pjesme i za misu i za koncert. Među njima je i Jadikovanje proroka Jeremije. Jadikovanje se nekad pjevalo u Semartinu na Veliku srijedu, na Veliki četvrtak i na Veliki petak, svaki dio na svoj dan.

– U Semartinu smo uvijek pjevali i Muku u tim danima na  Cvjetnicu i na Veliki petak. To smo ponovili i u Pečuhu za vrijem vlč. Marka Bubala šikloškim zborom. U Šikloškoj crkvi Sv. Trojstva skoro svaki dan imam svete mise a i drugih obaveza.  Ako nas neko zamoli pjevamo hrvatske pjesme i pod misom i za vrijeme pokopa. Zasada nam je svećenik Zoltan Dohány, koji nam dozvoljava i hrvatske pjesme pjevati, i prijašnji svećenici su nam to dopustili. s Našom vjerskom zajednicom više puta hodočastimo u Đud u Osijek, u Andocs, Tolna itd… gde i pjevamo uz orguljašku pratnju. Hrvatska Samouprava (Timea Bockovac i Janja Tolnai) pored šarolikih programa nam ponekad priređuju i misu celebriranu hrvatskim svećenicima. Zahvalna sam svim onima koji su m e potpomagali u zborovođu i u školskom i kantorskom radu -kaže na kraju razgovora kantorica Anica Posavac.

Anica Posavac

Milica Klaić Tarađija

Na slici: Anica Posavac u semarćanskoj narodnoj nošnji

Comments are closed.