Sedmorica mučenika-slugu Božjih

Spomen-obilježje na čast sluge Božjega blagoslovljeno  u Valpovu

21-02_Pelbart11U Budimpešti je 27. 11. 2011. godine otvoren dijecezanski postupak za proglašenje blaženim sedmorice franjevaca, članova mađarske franjevačke provincije Sv. Ivana Kapistrana koji su podnijeli mučeništvo između 1944. i 1945. godine. To su o. Krizosztom Körösztös (1909.-1944.), o. Kristóf Kovács (1914.-1944.), o. Zénó Hajnal (1990.-1944.), o. Szaléz Kiss (1904.-1946.), o. Pelbárt Lukács (1916.-1946.), o. Rafael Kriszten (1899.-1952. )i o. Bernát Károly (1892.-1954).

Sin Bistričana – otac Pelbárt Ladislav

U obitelji Stjepana Lukácsa i Jelisavete (Eržebet) r. Novak u Bistrincima 18. veljače 1916. rodito se sin, koji je već slijedećeg dana kršten u župnoj crkvi  Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu. Nadjenuli su mu ime Ladislav – László. Već u svojoj prvoj godini ostaje bez oca. Po završetku rata s majkom odlazi u Budimpeštu te svoj životni put usmjerava prema franjevačkom redu. U samostan ulazi 29. 08. 1936. i postaje članom Mađarske franjevačke provincije Sv. Ivana Kapistrana. Prve redovničke zavjete položio je 30. 08. 1937., dobivši redovničko ime Pelbárt. Svečane zavjete polaže 3. 05. 1941. Iste je godine (21. 12.) primio i red subđakonata. U Budimpešti je zaređen za svećenika 21. lipnja 1942. godine.

Služba i aspostolski žar

Nakon rođenja postaje profesorom i vicemagistrom u franjevačkom zavodu Seraphicum. Pokazivao je veliku nadarenost i zauzetost u studiju. Svjedočanstva spominju da je govorio 6 jezika. Bio je veoma brižan oko redovničke formacije. osobito ga je privlačio apostolat pisanih medija. Od 1943. surađuje u provincijalnom ekumenskom časopisu. U kolovozu 1945. poslan je na službu u grad Hatvan, gdje se, zajedno s ostalom subraćom, brinuo o siromašnima, razvijajući karitativni apostolat. Tadašnjim komunističkim vlasitma u Mađarskoj smetala je uloga i djelovanje franjevaca među narodom, kao i svaki napredak kršćanskog života.

Mučeništvo.

Otac Pelbárt uhićen je u noći 6. na 7. svibnja 1946. na temelju montirane optužbe da je sudjelovao pripremanju antisovjetskih aktivnosti u gradovima Hatvanu i Gyöngyösu. Optužnica mu je povezana s optužnicom patra Szaléza Kissa. Komunističke vlasti predale su ga svojetskom sudu koji ga je osudio na 10 godina prisilnoga rada. Kao zarobljenik, izložen je oskudici i porugama, deportiran je na sjever, sve do Karelije (danas dio Rusije), u radni logor u gradu Medvežegorsku na obali jezera Onega, gdje je u zatočeništvu i preminuo 18. travnja 194., u 33. godini svoga života. U Mađarskoj je nakon pada komunizma proglašena njegova rehabilitacija. Isto su učinile i ruske vlasti 25. 05. 1993. godine. Biskupski postupak za proglašenje blaženima sedmorice franjevaca, među kojima je i o. Pelbárt, zaključen je 2013. godine. U mađarskom nacionalnom svetištu Máriaverebély-Szentkút njihovi su likovi prikazani na novom mozaiku simbola njihovih mučeništva.

Molitva za proglašenje blaženim sluge božjega Pelbárta ( Ladislava) i šestorice mučenika franjevačkog reda

Bože, istiniti i jaki!

Ti si otajstvo križa čudesno obznanio

u životu svoga sluge, svećenika Pelbárta

i šestorice njegove subraće

franjevačkog reda.

U prihvaćanju žrtve

za vrijeme tame okrutnih diktatura

ti si ih obasjao svjetlom vjere.

Molimo Te, proslavi svoje sluge

u svojoj svetoj Crkvi da primjer

njihova života i mučeništva i danas

svim tvojim vjernima bude ohrabrenje

i izvor snage u nasljedovanju

siromašnoga i poniznoga Krista.

Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

Nadbiskupski ordinarijat Đakovo 2014.

Comments are closed.