Sveta Ana (26. srpnja)

Novozavjetne knjige malo govore o majci Blažene Djevice Marije, ali je tim češće spominju vjerske legende prema kojima su se roditelji svete Ane zvali Stolan i Emerencija i podrijetlom su iz Judinog plemena.

Sveta Ana ili Jana, se slavi kod svih Hrvata u Mađarskoj, naime u svim se našim krajevima zapaža njezin kult.    Imena u santovačkih Šokaca: Anica, Anka, u Bunjevaca: Anica, Anuška, Anča, u baranjskih Šokaca: Anka, Ankica, Ančica, u podravskih Hrvata: Jana, Janica, Janena, Anuška, Ančurka, u pomurskih Hrvata: Jana,[1] u Baćinu: Anurka.[2]

I neka se prezimena bunjevačkih Hrvata izvodene iz imena Ana, primjerice Anašić.

U Baćinu postoji i nadimak Anurkini.[3] U podravskom Lukovišću se Ana naziva i Pančoka u svojstvu nadimka. Blagdan svete Ane šokački Hrvati zovu Anindanom, u podravskih Hrvata poznat je naziv na svetu Janu, odnosno na godovno svete Jane.[4]

Dan svete Ane, tj. svete Jane se slavi u podravskom Novom Selu, gdje je u čast svetice 1897. podignuta crkva. Na Legradskoj Gori sveta Jana ima posebnu bočnu kapelu (nekoć su oblačili kipove svetaca iz 18. stoljeća). U Tukulji je svetoj Ani podignuta kapelica, te se tog dana održava mala bučura.[5] Također i u Boljevu pored Drave i u Bikiću. Hrvati u Dušnoku i Baćinu tog dana hodočaste u Šikuždu (Sükösd) u kapelu svete Ane, gdje su nekoć obitavali Hrvati. Ove crkve i kapele su ujedno i hodočasna mjesta, smatraju se srcem, odnosno sakralnim središtem ove male regije.

Hrvati u Svetoj Katalini (Lajtakáta, Gattendorf) u Gradišću kazuju da se u kapeli Svete Ane molio sveti Stjepan prije nego što je sa svojom vojskom krenuo protiv njemačkog cara. Njegove vojskovođe i vrhovni svećenici su za to vrijeme, dok se kralj zadržao u crkvi, vidjeli anđele kako nad kapelom drže mađarsku krunu, a u crkvi je sveta Ana posvetila kralja. U nastaloj bitci su Mađari pobijedili. Nakon bitke je kralj Stjepan na koljenima išao do oltara kapelice. Opet se pojavilo svjetlo te su svi njegovi ranjeni vitezovi ozdravili.[6]

Sveta Ana nije bila samo majka Blažene Djevice Marije, nego kao trostruka časna udova, i baka, dadilja Isusa Krista i kao takva zaštitnica je kršćanske obiteljske zadruge, plemena, zagovornica djece. Bogatstvo i obilje načina štovanja svete Ane u mađarskih Hrvata je protumačeno raznolikošću njezina kulta. Kao svoju izvanrednu pokroviteljicu štovali su je tkalci, čipkri, metlari, a bila je i zaštitnica rudara.[7]

Nadnevak svetkovanja svete Ane veže se uz posvetu crkve u 5. stoljeću. Sudeći po vjerskoj tradiciji, Marija, Isusova majka je rođena u Jeruzalemu, u blizini jezera Bethesde. U znak štovanja iznad Marijine rodne kuće je podignuta bazilika, koja je posvećena 26. srpnja. Svetkovanje njezinog dana je obaveznim proglasio car Justian, pa se ovaj dan već u 12. stoljeću ubrajao među istaknute blagdane.

Novozavjetne knjige malo govore o majci Blažene Djevice Marije, ali je tim češće spominju vjerske legende prema kojima su se roditelji svete Ane zvali Stolan i Emerencija i podrijetlom su iz Judinog plemena. Nisu bili imućni, živjeli su u Betlehemu u ljubavi štujući Boga. Svoju su kćer Anu brižno odgajali. Neki suvremeni vjerski pisac je zabilježio: Sveta je Ana bila ozbiljna. Lice joj je bilo umilno, govor razborit… Bila je odana vjeri i čvrsta u nadi… Svaki njezin čin, cijelo joj ponašanje upućivalo je na svetu osobu. Udala se za Nazarećanina Joakima koji je živio svetačkim životom. Njezine vrline supruge i kućanice bile su uzor onodobnim ženama. Ipak su imali i žalost: nisu mogli imati djece. Prema tadašnjem vjerovanju njihova je okolina to smatrala Božjim pokaranjem i okrenuli su se od njih. Tu su sramotu oni dugo strpljivo podnosili, ali učestala ogovaranja Joakim kasnije više nije mogao otrpjeti, stoga se povukao u brda i ondje je molio Boga da im se rodi dijete. Ana je također svakodnevno molila da zatrudni. I molitva im bi uslišana. Nakon dvadesetogodišnjega braka Ana je rodila kćerkicu koju su po anđeoskom navještaju nazvali Marijom i preporučili je Gospodinu. Djevojčicu su do njezine 12 godine odgajali bogobojaznim životom u jeruzalemskoj crkvi. Svojom poniznošću, ljubavlju i poznavanjem vjerskih zakona Marija je uvelike nadvisivala svoje suvremenike. Uzorna i prečista kći bila je neizmjerna radost svojih roditelja. Udali su je za tesara Josipa koji je jednako tako živio svetačkim životom.[8]

Ana je pokorno podnosila preminuće svojeg vjernog supruga. Legenda navodi da je još jednom vidjela malenog Isusa i da je okružena svojim najbližima, osnažena Božjim blagoslovom, preminula u 70. godini života u vrijeme vladanja cara Augusta. Dušu su joj anđeli ponijeli u Abrahamov zagrljaj, a zatim u raj.

Martin Meršić u molitveniku Kruh nebeski objavljuje popijevku (jačku) u kojoj se sveta Ana opisuje kao zaštitnica žena rodilja i nerotkinja, te njezin život služi kao primjer, kojeg trebaju slijediti i udovice. Ona je svoju kćer Mariju odgojila u pobožnosti i poslušnosti, što roditeljima služi kao pravi primjer odgoja djece. Sveta Ana u nebu, uz pomoć svog unuka Isusa Krista i Gospe, pomaže ljudima grešnicima.

Na dan svete Ane

 1. Svi, ki živu i gorljivu ljubav v srcu nosite,

Danas dičnu srićnu Svetu Anu slavite:

Sveta Ana, mati slavna, prosi sad i svaki čas,

Sina Boga prezmožnoga s Marijom za grišne nas.

 

2. Jesin koren ‘z koga ‘j rumen divičanski cvijet procvao,

‘Z koja j’ čekan, nam obećan Jezuš, blažen sad dopao.

Kako čisto, zizma sveto moglo j’ nje srce biti,

Ka je skrovnu mira škrinju vridna bila nositi.

 

3. Nju poštujte, naslijedujte va mladosti, divice!

Ka j’ imala, obdržala čisto tijelo i srce.

Sve rodeće, nerodeće žene njoj se radujte,

Ka j’ va svetoj dobi sedoj prijela sveto dite.

 

4. I vi tužne udovice učite se od Ane!

Va strpljenju, zapušćenju v Boga imat ufanje.

Drugi hižni, i vi dužni ste od nje si peldu zet,

Kako vas čist, čvrst, zakonit staliž mora bit i svet.

 

5. Glejte starji, ko Mariji nauk daje Divici;

Na poslušnost i pobožnost dajte ga i vi dici.

Poštovati, zvrišavati dostojno ćemo Anu,

Kad v kripost, svoj svetosti naslijedujemo mi nju.

 

6. K tomu pomoć će nam izmoć Ana mati blažena,

Pri mogućem nuku svojem od nas prošnjom zazvana:

Sveta Ana, mati slavna, prosi sad i svaki čas

Sina Boga prezmožnoga s Marijom za grišne nas.[9]

     

Gradišćanski Hrvati u svojim duhovnim pjesmama svetu Anu opisuju kao lijepu i jaku ženu.

Sveta Ana 

Bila j’ jedna lipa žena,                                        Ali majka čudar uči

Koju naručnji prebival,                                      I na vaki ti’

Najlipša kervavoga svieta,                                Da nam duša kod lilija

Od Boga reč posluša.                                          Po smerti Boga diči.

 

Jaka žena, lipa žena,                                          Bog brinosti Jezuševe

Bila je Svjeta Ana,                                              Peljaj tvoje sirote

Ka va suznoj teškoj tugi                                     Da va nebu si mir najdu

Bija ona nas gleda.                                             I kod tjebe počinu.

 

Vako veli maloj kćerki:                                      Kakov je tvoj lipi žitak,
“Za koga se Bog skerbi,                                     Kakov je tvoj dobitak,

Kom j’ duša ko lilija,                                          A po smerti vur va nebi

Svjeta, čista prez griha.                                      Vas dvor se tebi veseli.

 

Mala ćerka stisne k sercu,                                  Svjeto Trojstvo ko miluje,

Stisne si lilije,                                                      Tvoje serce majkino,

Ar i zimi suz podobne,                                        Za voj našoj zadnjoj uri

Majki kušne i prebije.                                         Milost grišnikom dili.

Kazivala Brigita GRUBIĆ, Koljnof

                                                     Priredio: Đuro Franković

 


[1] Vlastite pribilješke

[2] FEHÉR, Z. (rukopis)

[3] Isto

[4] Osobne bilješke

[5] SZILÁGYI, J. (b. g.), 44.

[6] Pribilješke Sándora BÁLINTA

[7] Isto

[8] MANDIĆ, Ž., 1996., 151.-153.

[9] MERŠIĆ, M., 1957., 680.-681.

Comments are closed.