Sveti Vid kršćanski svetac i mučenik (15. lipnja)

U Rijeci svečeva katedrala

Njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. godine,  a kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim, tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega ga je spasio od anđeo koji ga otprati u Lukaniju, gdje je mladić umro.

U Rijeci postoji katedrala sv. Vida, podignuta na temeljima malene jednobrodne crkvice, a  po najstarijim slikama grada iz XVI. stoljeća i prema kamenom reljefu iz godine 1509., je prikazan sv. Vid da na dlanu nosi grad Rijeku kao maketu.

Na samom pročelju crkve, bilo je pribijeno veliko drveno raspelo koje se sada nalazi na glavnom oltaru današnje velike barokne crkve sv. Vida.

Godine 1627. su u Rijeku došli isusovci i sa sobom donijeli novi stil, barok. Isusovci ruše staru srednjevjekovnu crkvu sv. Vida, jer im je premalena i za njihov moderni ukus neugledna, pa na sam dan sv. Vida 15. lipnja 1638., svečano polažu kamen temeljac današnje nove, tada potpuno moderne barokne crkve.

Papa  Ivan Pavao II. je 8. lipnja 2003. godine  pred katedralom blagoslovio katedralni kaptol, svećenstvo i prisutni narod.