Sveti Vid, zaštitnik grada Rijeke

Srednjovjekovna Rijeka zvala se „Rika svetoga Vida”

Sv. Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid “sve vidi”.

U našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid “vidi” gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba. Sv. Vid je bio utisnut i u pečate Grada i u ljudska srca. Brodovi su plovili pod njegovom zastavom, kućna vrata su se ukrašavala njegovim likom. Srednjovjekovna crkva Sv. Vid bila je malena, jednobrodna, romanička crkva s polukružnom apsidom iza oltara i s natkritim trijemom pred pročeljem. Dolaskom Isusovaca u Rijeku ona je postala njihovom crkvom. Godine 1925. Rijeka je postala sijelo biskupije, a godine 1969. i sijelo nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.

Riječki sv. Vid danas je u najstarijem liku još uvijek sačuvan na Trgu pred Crkvom sv. Jeronima, gdje je uklesan 1509. godine na kamenom stupu za zastavu. Tamo je on fini i otmjeni mladi gospodin, plemić i vitez koji nosi mučeničku palmu u jednoj ruci, a grad Rijeku u drugoj.

Slavi se 15. lipnja.

izvor: stranice grada Rijeke

Comments are closed.