Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 6-8. 19-28)
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: „Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: „Ja nisam Krist.” Upitaše ga nato: „Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: „Nisam.” „Jesi li prorok?” Odgovori: „Ne.” Tada mu rekoše: „Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori:
„Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.”
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: „Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?” Ivan im odgovori: „Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.” To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Gospodnja.
