Trojstvo-hrvatsko proštenje u Đudu

Ove godine dvije mise na hrvatskom jeziku

Na svetkovinu Presvetog Trojstva s početkom u 8 sati kod Đudske Gospe svetu misu na hrvatskom jeziku održao je mons. Franjo Pavleković, bila je to u stvari misa pečuške Kertvaroške crkve premještena u najomiljenije Marijansko svetište u ovome kraju. Za vrijeme svete mise pjevao je zbor Augusta Šenoe iz Pečuha uz orguljašku pratnju kantorice iz Šikloša, Anice Posavac. Sudionici ovoga misnog slavlja obišli su i križni put, a kasnije su s brojnim hodočasnicima donjomiholjačkog dekanata slušali misno slavlje koje je predvodio vlč. Jozo Antolović, a koje je trajalo do 11 sati. Ovaj put su u Đud hodočastili vjernici iz Udvara, Salante, Kukinja, Vršende, Katolja, Velikog Kozara, Nijemeta.

Marijađud se nalazi u Južnom prekodunavlju, 25 kilometara južno od grada Pečuha, podno planine Tenkes. Sada je gradska četvrt Šikloša. Korijeni glasovite vinove loze ovoga kraja dosežu do rimskoga doba.

Prvi pisani spomen imena Đud/Gyűd datira iz godine 1290. Krajem XVII. stoljeća bilježe se Gospina ukazanja, rađaju se legende, prema kojima je Gospin kip postavljen još prije doseobe Mađara, za vrijeme Slavena, a mjesto je već tada bilo pod zaštitom Majke Božje od izvora. Od 1689.g. svetište je prepušteno na brigu franjevcima.

Sadašnji milosni kip Majke Božje dar je pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa iz godine 1713. Crkva se između 1739. i 1742. preuređuje i dograđuje u baroknom stilu.

Godine 1805. papa Pio V. daje crkvi dozvolu za organiziranje proštenja. Godine 1950. nakon što je tadašnja vlast odredbom ukinula redovnička zvanja, brigu o svetištu od franjevaca preuzimaju svjetovni svećenici, a devedesetih godina se crvka u cijelosti obnavlja.

Godine 2008. Papa Benedikt XVI. dodjeljuje crkvi titulu basilica minor što joj donosi nove mogućnosti za djelomični i potpuni oprost.

Od crkve iz XIV. stoljeća ostalo je samo nekoliko zidova. Današnji oblik svetište poprima godine 1742. Tada je zgotovljeno i barokno uređenje crkve. Kip Presvetog Srca Isusovog u sporednoj kapeli, vitraži, kao i orgulje potječu s početka dvadesetog stoljeća, neobarokni glavni oltar iz godine 1936., a slike koje krase plafon i zidove pak iz 1995-96. godine.

Okolica svetišta izvanredno je povoljna za molitvu, tiho razmišljanje. Na mjestu srednjovjekovne sakristije podignuta je kapela Svetog Mihovila, koja, prema legendi, čuva ostatke benediktinske kapele iz 1006. godine. Godine 1860. poviše svetišta podignut je kip Žalosne Gospe, toga stoljeća izgrađena je Kalvarija, katoličko groblje, a iznad svega toga postavljen je jubilejski Križ u 1900. godini. Potkraj tridesetih godina dvadesetog stoljeća postavljaju se razni kipovi kao i oltar na otvorenom, što su, slično crvki, danas već spomenici kulture.

2013. godine slavimo 300. obljetnicu trećeg milosnog kipa Majke Božje Đudske. Dok oko nas sve postaje neizvjesno, a često i u nama, Gospa od izvora, Utjeha žalosnih, pomaže nam odmoriti se, odahnuti makar dolazili samostalno, makar u većim ili manjim hodočasničkim grupama: Gospa će uvijek pomoći da nađemo smiraj u Isusu Kristu, taj nam mir, svijet koji nas okružuje, bio kako bogat, nikada ne može dati.

Vidi portal djudskog svetišta

Comments are closed.