Zašto pečuški biskup…

…Pavao Gregorijanac nikada nije bio u Pečuhu?

Pavao Gregorijanac (Gregorianczi Pál) (? – Beč, 21. listopada 1565.) kalačko–bački nadbiskup, diplomat, povjesničar i pravnik.

Potječe iz hrvatske plemićke obitelji križevačke županije. Njegov brat Ambroz steako je 1557. Medvedgrad, a kasnije i Mokrice. Obitelj Gregorijanec je imala velike posjede u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji, ali i u slovenskim zemljama: Kranjska i Štajerska. Od 1581. godine nose naslov baruna.

Uči u Krakovu. Radio je na četvrtom dijelu Ugarskog zakonika. Biskupom u Pečuhu imenovan je 1548. god. Nikada nije zaposjeo svoju pastirsku stolicu. God. 1549. je postao požunskim (Bratislava) prepozitom. Kad je postao zagrebačkim biskupom (1550.-1558.), čini se da u Zagreb uopće nije dolazio. Bio je zagrebački kanonik lektor, đurski i požunski kanonik.

Upravljao je Zagrebačkom biskupijom kao vikar biskupa Nikole Olaha, a kad je umro zagrebački biskup Vuk Gyulay, postao je kapitularni vikar te je opet upravljao biskupijom. Gregorijanec je u Rimu posvećen za biskupa. 1552. zastupa kralja Ferdinanda I. u Rimu tijekom pokrenutog procesa o ubojstvu Jurja Martinuzzija. U svojstvu zagrebačkog biskupa organizirao je obranu od Turaka zatraživši pomoć grada Siska. Posredovao je u pomirbi turopoljske općine i Nikole Zrinskog. Doživio je da su Turci zauzeli biskupsku utvrdu Čazmu, pa je sjedište Čazmanskoga kaptola premjestio u nešto sigurniji samostan u Ivanić Gradu.

Objavljeno je više njegovih djela. Tako je poslije njegove smrti, istom 1735. god. objavljeno njegovo djelo Breviarium rerum Hungaricarum historico geographicum (Kratki povijesno–zemljopisni pregled Ugarske). Jedan je od urednika Quadripartutuma te sačuvan je jedan njegov šematizam o svjetovnim i crkvenim prestojnicima iz 1558. God. 1554. postavljen je za đurskog biskupa, a 1565. za kalačko–bačkog nadbiskupa. Spada u red kalačko–bačkih nadbiskupa koji zbog turske okupacije nisu vidjeli ni Bača ni Kalače. Bio je vrstan pravnik, pa je po kraljevom naređenju prikupljao i sređivao zakone kraljevstva. Za vrijeme kralja Ferdinanda I. obavljao je diplomatske poslove u Italiji i Njemačkoj.

Pavao Gregorijanec je bio od 1551. do 1552. godine sudionik 19. ekumenskog sabora u Tridentu (1545.–1563.). Govorio je o sakramentima i o narodnom jeziku. Umro je u Beču 21. listopada 1565. godine.

LIT.: Stjepan BERETIĆ, Tri kalačko-bačka nadbiskupa za vrijeme turskog ropstva. Zvonik, godina IX br. 12(98), Subotica, decembar 2002.; Szabolcs VARGA Pécsi lexikon, natuknica Gregoriánczi Pál, Pécs 2010.

Odabrao Đuro Franković