Žetva

Diva Marica žito dožela…

Iz Čitanke za četvrti  razred nižih pučkih škola u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1917. g. 253-254 str.

Žito je dozrelo, zelen se u zlato prometnula i žetva počela. Zna svaki, s kojom se slavom u nas drži žetva, i berba. A i treba da se tako drži, lijepo je, da se čovjek veseli onome, što je primio iz dobrotvornih ruku Božjih. U samu zoru jednoga lijepoga žetvenoga dana podigle se dvije čete pjevajući iz sela u polje. Jedno su žeteoci Bože Strahinića, a drugo moba Živka Kramarića. Njiva im je do njive. Naoružani su, rekao bi da će na krvavi razboj, pa još i samo ženskinje pod oružjem, svakoj o ramenu oštar srp.

Kad u polje dođu, časa ne čase, već se laćaju rada dok je za hlada.  Zvizga stoji laganih srpova, i ispred njih pada na zemlju puno klasje kao glave dušmanske od sablje i ruke junačke. Sve u jedan mah srpom zamahnule kao da je od jedne ruke, a to da se vidi koja je vrednija od koje. Jedna žuri drugu. Sune još ni izišlo nije, a sve teški znoj spopao. Nije šala sagnut radit bez prestanka, ali ne, one radnice su na glasu, i srpom mašu i pjevaju, da se sve ori rodnim poljem. Dobri narode, koji sav svoj život, ma kakav bio, pjesmom začinjavaš!

Poletjela tri goluba bijela
Od onoga luga zelenoga,
Svako nosi u kljunu znamenje:
Jedan nosi pijele pšenice,
Drugi nosi vionove lozice,
Treći nosi zdravlje i veselje.

Koji nosi bijele pšenice,
Daj ga, Bože, u to polje naše,
Ne bi l’ nama pšenica rodila!

Koji nosi vinove lozice,
Daj ga, Bože, u to brdo naše,
Ne bi l’ nama vinograd rodio.

Koji nosi zdravlje i veselje,
Daj ga, Bože, u to selo naše,
Ne bi l’ zdravo i veselo bilo!

 

Tako su se nadžnjevale i natpijevale žetelice, dok nije sunce odskočilo. Ono je žestoko, ali one su još žešće. Oko devetoga sata donijele jelo redarice. Na jednoj i na drugoj njivi posjedalo se u hlad pod ona samotna debla, svako se krstom prekrstio, glad baje a jela nestaje. Zdjele čiste, čuture prazneali društvo snagom opasano, nikomu srce ništa ne ište, pa zašto da se dangubi?

Kad bilo podvečer, redovi se istjerali, polje dožnjelo, snopovi povezani, jaganjci se ispekli i večera donijela. Za večerom sve se razdragalo. Pjesma za pjesmom, šala za šalom, čaša za čašom, igra za igrom. Sve se veseli trudu od Boga plaćenu.

Odabrala: Milica Klaić Tarađija

Comments are closed.