po Ivanu (skraćena verzija)
Evanđelist: U ono vrijeme, starješine narodne i glavari svećenički i pismoznanci odvedoše Isusa k Pilatu i stadoše ga optuživati… /
Evanđelist: I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati:
SVI: „OVOGA NAĐOSMO KAKO ZAVODI NAŠ NAROD / I BRANI DAVATI CEZARU POREZ / TE ZA SEBE TVRDI / DA JE KRIST, KRALJ ”
Evanđelist: Pilat ga upita:
Pilat: „Ti li si kralj židovski?”
Evanđelist: On mu odgovori:
Isus: „Ti kažeš!”
Evanđelist: Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini:
Pilat: „Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!”
Evanđelist: No oni navaljivahu:
SVI: „BUNI NAROD NAUČAVAJUĆI PO SVOJ JUDEJI, / POČEVŠI OD GALILEJE PA DOVDE!”
Evanđelist: Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga k Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želio vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.
A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče:
Pilat: „Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga, evo, ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod, jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga, dakle, pa pustiti.”
Evanđelist: I povikaše svi uglas:
SVI: „SMAKNI OVOGA,/ A PUSTI NAM BARABU!”
Evanđelist: A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu:
SVI: „RASPI, / RASPNI GA!”
Evanđelist: On im treći put reče:
Pilat: „Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti. „
Evanđelist: Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče:
Isus: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’Tad će početi govoriti gorama:’Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”
Evanđelist: A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus govoraše:
Isus: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”
Evanđelist: I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći:
SVI: „DRUGHE JE SPASIO, /NEKA SPASI SAM SEBE, /AKO JE ON KRIST, / BOŽJI IZABRANIK ! ”
Evanđelist: Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:
SVI: „ AKO SI TI KRALJ ŽIDOVSKI, /SPASI SAM SEBE !” /
Evanđelist: A bijaše i natpis ponad njega: >Ovo je kralj židovski.< Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:
I. zločinac: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”
Evanđelist: A drugi ovoga prekoravaše:
II. zločinac: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini. ”
Evanđelist: Onda reče:
II. zločinac: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”
Evanđelist: A on će mu:
Isus: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”
Evanđelist: Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa:
Isus: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
Evanđelist: To rekavši izdahnu.
(kratka šutnja – svi kleknu)
Satnik, vidjevši što se zbiva, stane slaviti Boga:
Satnik: „Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik! ”
Evanđelist: I sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor, vidjevši što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
Stajahu podalje i gledahu to svi znanci Isusovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
I gle, čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan – taj ne privoli njihovoj odluci i postupku – iz Arimateje, grada Judejskoga, koji iščekivaše kraljevstvo Božje, taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala.
A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.
Riječ Gospodnja.