Poštovani čitatelju!
Ovaj članak o Svetom Pismu, radi boljeg praćenja/shvaćanja, želio bih organizirati oko nekoliko pitanja, koja su, mislim, potrebna da si postavimo, tako da nam taj tekst ne bude dosadan i apstraktan.
Prvo, možemo se zapitati, koje značenje ima Sveto Pismo? Sveto Pismo jest Božja objava, kojom se Bog objavljuje čovjeku, da ga čovjek upozna i poznavajući ga da ga uzljubi. Bog se objavljuje kao ljubav, a vrhunac te objave jest Kalvarija, gdje Bog u svome Sinu Isusu daje svoj život čovjeku, umirući na križu. Bog kao Stvoritelj koji stvara sve iz ljubavi, tako da to biva „dobro“ i „veoma dobro“; objavljuje se kao Spasitelj čovjeka, koji je pao u grijeh. Bog izbavlja čovjeka iz vlasti grijeha snagom svoga milosrđa, vijeran ljubavi koju pokazuje za čovjeka i narod koji je sebi izabrao. Centrali događaj za Stari Testament jest izlazak iz Egipta do Obećane Zemlje, prolaz iz ropstva u slobodu; a za Novi Testament, to je Isusova muka, smrt i uskrsnuće, prolaz iz smrti u život. Život u zajedništvu čovjeka s Bogom, označen je Savezom. Taj Savez jest darom Božjim, jer ga On nudi čovjeku, dakle Veći nudi manjemu, Besmrtni smrtnome. Bog je Vjeran tom Savezu i kada čovjek zbog svojih slabosti i grijeha krši obaveze toga Saveza. Trajni i vječni Savez je zaključen u Krvi Isusa Krista. Dakle, Božja Riječ je napisana da upoznamo Boga, jer to je spasenje za čovjeka, kako piše sv. Ivan u svom Evanđelu (Iv 17,3). U svoje vrijeme, rekao je sv. Jeronim, da tko ne pozna Riječ Božju, ne može poznati Boga. A to poznanje je moguće samo u ljubavi, po onom filozofskom principu; „samo slični poznaju svoje slične“. Radi se, dakle, o tome, ne da mi prvi trebamo ljubiti Boga, nego On je nas prvi ljubio, i zato po čitanju Riječi Božje to iznova, trebamo da otkrijemo, upoznamo i prihvatimo, tu ljubav Božju za nas.
Ovo je već prilika da si postavimo i drugo pitanje; zašto je napisana Biblija? Biblija je napisana da ju čitamo i sazrijevamo u vjeri, tj. našem odnosu s Bogom. Taj odnos ide do mogućnosti „prijateljstva“, kako je Isus nazvao te kojima je sve objavio što mu je Otac prikazao. Upravo ta ljubav i prijateljstvo s Bogom se ostvaruje u čitanju i čuvanju Božje riječi u srcu, da bi u svoje vrijeme donijeli plod na hvalu Božju. Najveći plod koji Božja Riječ može proizvesti u čovjeku, jest život vječni, a to znači svetost na ovoj zemlji. Svetost koja je označena u sjedinjenu s Bogom, tako da u sebi imamo Njegov život. To znači, Božji način mišljenja, htijeja i djelovanja, koji je označen čistom i bezinteresnom ljubavlju. Svetost se nudi, dakle, svima koji u Kristu započinju novi život po vjeri.
Evo nas i do trećega pitanja; za koga je napisana Biblija? Biblija je napisana za sve ljude dobre volje! To znači za sve one kojima anđeli i pastiri, donose radosnu vijest rođenja Mesije-Spasitelja. Dakle Biblija je napisana i onaj koji ju upozna, kao Božju objavu po kojoj prima spasenje u Njegovoj ljubavi očitovanoj u Isusu Kristu, prihvaća ju kao Radosnu Vijest. Ti isti ljudi, poput anđela i pastira, pozvani su da tu istu Radosnu Vijest šire do nakraj zemlje. To je ona odgovornost, koja poput slatkoga jarma i laganog tereta, postaje jedno spasonosno služenje svakom čovjeku. Božja Riječ objavljuje čovjeku njegov poziv i karizmu u Božjem planu spasenja. Radi boljeg poznavanja i razumijevanje Božje Riječi, od čega ovisi i neše shvaćanje mjesta u tom Božjem planu, napose je važano kakav odnos imamo s Božjom Riječi. U Crkvi, već od rana, posebno preko Benediktinaca ravila se tzv. metoda Lectio Divina – Božja Lektira, koja služi radi boljeg poznanja i življenja Božje Riječi. Kroz odnos s Božjom Riječi, ostvaruje se odnos s Bogom koji se komunicira i nudi čivjeku da u Njemu ima život. Taj odnos je praćen vjerom, nadom i ljubavlju, Božanskim krepostima koje Bog ulijeva u dušu koja Ga prihvaća za svoga spasitelje po krštenju. Imamo ovih šest faza, kroz koje se ostvaruje Lektio Divina koj: čitanje; razmatranje; motrenje; komuniciranje motrenog; molitva i djelovanje. Mogla bi se svaka od ovih faza pobliže opisat, ali to nekom drugom prilikom. Međutim, važno je napomenuti, da za duboko razumijevanje Pisma Svetoga, važna je predispozicija našega srca. Srce koje se usmjerava na Boga treba biti čisto i ponizno, da Duh Sveti može što bolje djelovati, tako sjeme Riječi padne na „dobru zemlju“. Sama Božja Riječ, poput mača sa duplom oštricom, jest ta koja čisti. Ona odsijeca nepotrebno i razdvaja istinu od laži; obraća i daje život. Po slušanjem Božje Riječi, dolazi se do vjere, kao odgovor na slušanu Riječ. Taj odgovor treba biti konkretni, to znači, treba graditi kao mudri na stijeni. Slušatelj, koji ne daje odgovora, jest poput ludoga čovjeka koji gradi na pijesku, tako ga Isus uspoređiva u Mt 7,26.
Na kraju ovog kratkog razmatranja o Božjoj Riječi, želio bih te pozvati, draga čitateljko i čitatelju, da u ovoj godini vjere, iznova otkriješ sva bogatstva koja su sadržana u Božjoj Riječi. Zato bih se, za vas, htio pomoliti Bogu, riječima sv. Pavla: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite da sve Punine Božje (Ef 3,16-19).
Mihovil Filipović, misionar monfortanac
