Crna nedjelja –Žalosni tjedan
U korizmi su santovački Šokci svake nedjelje popodne u crkvi molili križni put. Na Dan sedam žalosti Majke Božje (prvog crnog tjedna u petak) i na Veliki petak iz crkve procesijom polaze na kalvariju moliti križni put. Ide se poslije podne u 3 sata. Peti tjedan korizme zove se Crna nedjelja, a u Podravini Žalosni tijeden, odnosno Žalosni tedan, a u sjevernobaranjskom Hajmašu Crna nedilja. Za ovaj se dan u crkvi zakriva crnim zastorom oltar i kipovi, samo jedan križ ostane nepokriven. Tada do Uskrsa vjernici svoju pozornost usredotoče isključivo na muku Spasitelja Krista. Peta nedjelja u uskrsnom postu Šokci u Semartinu nazivaju Gluva nedelja, ili Glušnica. Te nedjelje se je u crkvi sve pokrilo crnim velom a žene odjvene u bijelu haljinu i bijelom krpom (rupcom) na glavi, kao i drugi mještani, išle su u Đud. Za vrijeme posta nisu se održavali balovi, veselja i svatovi, naime strogo se je postilo. Karakterističa hrana je bila: kuhani krumpir u slanoj vodi, koji je zafrigan s octom i stavljeno je u nj jaje. Jela se je prosa, žganci, žganci s makom, županja (juha od sjemenja bundeva), piraga (na štednjaku ispečeni mlinci posipani s makom ili orasima te se tijesto navilo kao kolač). Jela se je i riba stavljena u brašno pomiješano paprikom i solju, pa se je ispekla u tepsiji, a nešto malo dolijeva se voda i tako se ispeče.
U podravskom Lukovišću zabranjeno je bilo orati, odnosno s konjima obavljati poslove.
Našeg svaka Markovoga brat Đurina, onaj je bil na pošti, a na Žalosni petek baba Poštaševa ga terala na posel, a on sluga je bil, moral je it kad mu je zapovedala. Otišel je do Gorjančeve vulice, tam je lupil konj sebom u zemlju i crkel je.
*vulica – ulica; lupit – udariti; sebom – sobom; crkel – lipsao, crknuo
U gradišćanskom Koljnofu va Črnom tajednu zabranjeno je bilo pariti, prati i bijeliti ruho, ar držidu da će onda čuda buh biti.
U Senpalu u sjevernom Šomođu u crnom tjednu sijali su mak. Rabili su i magična sredstva, naime u sjemenje maka, radi dobivanja čistog roda, stavljali su jaje. No da se ne bi smrznula biljka i metnuli su u nj i komadić opanka. Ovaj dio opanka su poslije zaboli uz posijani mak. U naseljima ispod Balatona, nekada nastanjenim hrvatskim življem, čuva se tradicija prema kojoj u vrijeme Crne nedjelje valja sijati mak da bude crn, te je bilo zabranjeno ličiti (krečiti) stan. Ovdje naši Hrvati zvani Toti vjeruju da ostale biljke nije slobodno sijati jer će ih pojesti insekti.
Tog tjedna je dobro posijati mak i konoplju, drži se u podravskom Lukovišću.
Također u naseljima ispod Balatona, u sjevernom Šomođu, npr. u Zamardiju (Balatonzamárdi) žene se obuku u crno: rubac im je crn, a djevojke u kosi nose crnu traku, koju na Cvjetnu nedjelju zamjenjuju svjetlijom maramom, odnosno ružičastom trakom. Za vrijeme Velikog posta na Crnu nedjelju, Cvjetnu nedjelju i za vrijeme Velike nedjelje odlazi se na kalvariju gdje se pjevaju korizmene pjesme i moli krunica. U Lenđeltotiju za vrijeme posta nakon svete mise na trgu ispred crkve veće djevojke u grupama izvode kružni ples, ustvari kolo uz popijevku: Rime raj, rume raj, rime-rume raj…
Kad je Žalosi tijeden onda u cirkvi svežo se križi na oltaru u crno, kazuje se u podravskom Lukovišću. Na Žalosni tijedan ili Crnoj nedelji u Starinu žene idu u crkvu u crnim rukavima jer su Isusa tada počeli mučiti. U Martincima „na Veliki tedan žene so išle u džasnim (žalosnim) beloj rubači i belim rukavima u crkvu. Na Veliki petak ogledalo so umotale u belu krpu nek se nitko nemre u njemu pogledat”.
Đuro Franković
