Ako roditelji upitaju djecu nakon dolaska iz škole: što je bilo danas u školi -odgovor obično glasi: ništa naročito. Upitamo li odraslu osobu što je bilo na poslu: odgovor glasi – sve uobičajeno.
Poslendani našega života se dakle ovako odvijaju, ne događa se ništa osobito, vrijeme teče u običajenom ritmu. No, od prve nedjelje došašća u našem se životu ipak događa nešto novo -iščekivanje Božića. Hodamo li otvorenih očiju i ušiju, tada će se i u nama dogoditi promjena. Moramo se probuditi iz životnog sna koji je postao poslendanski, uobičajen, dosadan i monoton. Ovo će nas vrijeme povesti putem Krista, prema spasenju.
Tema je to koja je današnjih dana i te kako važna: mnogi ljudi ne prepoznaju Krista, njegovo je istinito lice postalo nepoznanica, njemu se pridaje „lice šopinga, lice kupovine, lice biznisa,” pravo svjetlo njegova lica gubi se u svjetlu i glasu reklama u čemu se gubi i radosna vijest spasenja. U mnogim se ljudima izgubila dobra volja, izgubili su im se snovi, ne očekuju ništa od budućnosti, nemaju smjelosti pogledati u nebo i čekati svjetlost nade.
Adventsko je vrijeme pogodno da se povikne, danas se ipak događa nešto, ne bez nas nego s nama i u nama! Iščekivanje Krista mora nas ispuniti nadom, moramo biti svjesni toga da je krenuo prema nama, dolazi da bi donio svoj mir, svoju radost i svoju nadu. Pitanje je sada: važan li je on meni, želim li se s njime sresti, a ovdje je ipak naglasak na mojem stavu prema njemu.
Danas će nas sve dotaći Bog, da nam ulije snagu u srca, da ga čekamo i nakon što odemo doma iz crkve, da ga čekamo svakoga dana, a ova vrsta čekanja mijenjat će naš život i naše dane. Postat će nam dani sadržajem puni. Budite spremni, budite budni – upozorava nas evanđelje, spremnost ojačava čovjeka i u tijelu i u duši, budna čovjeka se teško vara, on je trezven, ne živi u snovima.
Na takav nas život poziva ovogodišnje došašće, budite budni, budite spremni pružiti smještaj, otvoriti vrata Gospodinu Isusu Kristu.
Vlč. Ladislav Ronta
