Križni put za djecu (Mak, ožujak 2003.)
Napisao: dr. Josip Šimunović
Početkom mjeseca ožujka zakoračili smo u korizmu, razdoblje koje prethodi najvećem i najljepšem blagdanu – Uskrsu. U tom razdoblju na poseban način želimo biti bliski Isusu, koji je zbog nas patio, kojega su nepravedno osudili, koji je za nas težak križ nosio.
Nemojmo i mi biti po našim nemarnostima oni koji Isusa ponižavaju i rugaju mu se.
Nemojmo činiti da mu taj križ bude još teži – radije mu ga olakšajmo i pomozimo nositi!
Krenimo na križni put s njime, u našim vjeronaučnim i župnim zajednicama, pa na svakoj postaji otkrivajmo što nam Isus poručuje, što očekuje od nas koji smo mu bliski prijatelji!
UVODNO RAZMIŠLJANJE I MOLITVA
Jednom davno na zemlji je rođen Sin Božji. To si bio Ti, Isuse. Neizmjerno si volio ljude, bez obzira koliko su se oni okretali od Tebe i bili protiv Tebe. To potvrđuje Tvoj križni put. Tvoj je put križa mogla biti tužna priča sa sretnim završetkom. Ali nije!
Tvoj križni put je nešto mnogo više! Težak je bio taj put pod teretom križa. Bio je to put žrtve kojim si Ti hodao do kraja. A na kraju tog puta, darovao si nam nesebičnu ljubav i vječni život. Križ znak sramote i prezira, Tvojim rukama postaje izvorom života za sve Tvoje učenike do svršetka svijeta!
Okupljeni u zajedništvu i zahvalni za Tvoju ljubav i dobrotu, želimo poći s Tobom na križni put. U njemu si nam ostavio kakvi trebamo biti kao Tvoji učenici. Dobro se toga prisjetiti. Krenimo putem križa!
1. POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Svi znamo, Isuse, da si uvijek svakome činio samo dobro. Zanimljivo si govorio, Tvoje su riječi bile istinite. Tvoje su riječi bile život, mnogi su u njima otkrivali da ih voliš onakve kakvi jesu. No, nisu se svi slagali s Tobom. Za farizeje si bio velika opasnost. Da te se riješe, osudili su Te. Njihovu je odluku trebao potvrditi Poncije Pilat. Iako na Tebi nije našao krivnje, potvrdio je osudu jer je bio kolebljivac. Plašio se Tvojih zemljaka!
Učenik: Bilo je takvih slučajeva i u našem razredu, školi, u našim obiteljima i među prijateljima. Često znamo drugoga optužiti i osuditi, a da uopće nije kriv. Ne želimo ga ni saslušati.
Učenica: Isuse, neka nas nepravedna osuda Tebi izrečena pouči da ne optužujemo druge prije nego smo čuli njihovu riječ obrane. Molimo Te, neka u našoj blizini i u cijelome svijetu zauvijek nestanu krive i namještene osude.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Osudili su Te i na Tvoja ramena natovarili križ. Nije Ti preostalo ništa drugo nego krenuti i ponijeti ga do mjesta izvršenja osude, poput kakvoga zločinca. Kako narod može biti prevrtljiv! Uživao je u Tvojim riječima, divio se čudima koje su izvodile Tvoje ruke, radovao se kada Te je mogao vidjeti i čuti, a sada – nitko nije imao snage suprotstaviti se Tvojoj nepravednoj osudi i teškome križu!
Učenica: Nije lako živjeti s krivom osudom. To najbolje znaju oni koji su je doživjeli. Svi okreću glavu od njih. Njihovi „osuditelji“ više ih ne gledaju kao ljude. A takvi suci više puta znamo biti mi sami!
Učenik: Imamo mnogo prijatelja. Nisu nam svi jednako dobri i dragi ali ipak, pomozi nam Isuse, da u svim situacijama znamo stati u obranu bližnjega, a ne šutnjom odobravati krivu osudu.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
3. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Križ je bio nemilosrdno težak. Njegovoj težini još je više doprinosio hladan odnos naroda koji Te pratio na Tvom putu. Iznemogao si i pao. Dobro bi došla pomoć, ali je nema. Lakše je vikati i optuživati, nego pružiti pomoć. Takav je bio narod kome si Ti učinio mnogo dobra. Baš se pokazao zahvalnim!
Učenik: Znamo li pomoći krivo optuženom u našoj blizini ili ga ne želimo ni vidjeti ni čuti? Kada se sami nađemo u koži krivo optuženoga, što očekujemo od svojih bližnjih i prijatelja?
Učenica: Isuse, ulij u naša srca odlučnosti da pomažemo jedni drugima. Plemenito je pružati pomoć, jer ni sami ne znamo kada će nam dobro doći pomoć drugih.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
4. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Mnogi su Te pratili na Tvom križnom putu. Nisu svi u toj povorci bili protiv Tebe. Prva to nije bila Tvoja majka. Znala je ona da si krivo optužen. Željela Te je pratiti na teškom križnom putu i biti s Tobom u zadnjim trenucima Tvoga života. Majka ostaje uvijek majka, bez obzira na to što njezino dijete može zadesiti u životu.
Učenica: Koliko god može biti osuda teška, a pogotovo ona nepravedna, ima ljudi koji su uz nas. Tada je i osuda manje teška, a mi se osjećamo da nismo posve sami u nošenju križa osude.
Učenik: Isuse, neka ne nestanu pored nas osobe koje nas vole. Ljubav može pobijediti sve i učiniti da se čovjek osjeća više čovjekom.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
5. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Kako su samo bile snažne ruke Šimuna Cirenca koje su preuzele teret s Tvojih ramena. Stvorio se uz Tebe, kada si najmanje očekivao nečiju pomoć. Prihvatio je Tvoj križ i nosio ga dok si Ti nastavio hodati pored njega. Dopustio si mu da Ti pomogne. Šimun Cirenac je postao Tvojim prijateljem. Osjetio si radost što nisi posve sam u nošenju tereta svoje osude, a Šimun Cirenac što Ti je smio pomoći.
Učenik: Ne sramimo se tražiti pomoć kada nam je teško. Kada vidimo nekoga komu je potrebna pomoć, darujmo je! Kao ljudi, usmjereni smo jedni na druge, živimo jedni s drugima.
Učenica: Nikada se ne zna kada možemo nekome pomoći i kada netko nama može pomoći. Ne dopusti Isuse da naše ruke budu čvrsto privijene uz naše tijelo, nego neka budu ispružene i darovane za pomoć!
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
6. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
I opet se pokazalo da nisu svi bili za Tvoju osudu. Nisu Te mogli gledati kako patiš pod teretom križa i nepravedne osude. Jedna se žena uspjela probiti kroz narod koji je samo vikao i svašta dobacivao. Kleknula je pred Tebe i obrisala Ti lice! Koja hrabrost! Pokazati svoje mišljenje unatoč mišljenju okolne svjetine. Ta hrabra žena koja je s ljubavlju došla do Tebe i darovala Ti svoj rubac, zvala se Veronika.
Učenica: Pružati pomoć bez obzira na mišljenja drugih oko nas, dokaz je da smo Tvoji, Isuse!
Učenik: Učini nas hrabrima brisati suze zaplakanima, tužnima i nepravedno osuđenima. Želimo svijet bez suza, tuge i krivo uperenih prstiju na druge.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
7. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Isuse, bilo Ti je lakše uz Šimuna Cirenca i Veroniku. Osjećao si se opet čovjekom, a ne isključenim od ljudi. Ali, morali su Te napustiti. Do vrha Golgote trebaš sam nositi svoj križ. Snage Ti je ponestajalo. Križ je učinio svoje. Pao si drugi put pod njegovom težinom. Kako bi sada opet dobro došle snažne ruke Šimuna Cirenca!
Učenik: Više puta u životu nam je teško. Najradije bismo se prepustili očaju i tuzi. Olako bismo se predali. No to nije rješenje! Život treba nastaviti živjeti.
Učenica: Od Tvoga smo Oca dobili život na dar. On je čudesan. Daruj nam snage, Isuse, u svim trenucima života osjetiti da nismo sami, da si uz nas i da nam pomažeš živjeti dane našega života.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
8. POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Ne iz nekog milosrđa, nego po svojoj dužnosti, vojnici su Te podigli sa zemlje. Njihovi su pogledi dovoljno govorili. Ne očekuj od njih pomoć, već kreni! Krenuo si! Dok si dalje hodao, čuo si plač mnogih žena. One Te nisu osuđivale. Sigurno su htjele pomoći ili Ti nešto reći za utjehu, baš kao što si Ti znao drugima pomagati i pružati utjehu u životu!
Učenica: Uvijek se nađu ljudi koji žele s nama podijeliti našu patnju i bol. Ti su ljudi pravo olakšanje na našem životnom putu.
Učenik: Isuse, daj da znamo drugima biti zahvalni za svaku pruženu utjehu. Pomozi nam da i mi tješimo one koji su žalosni i željni utjehe.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
9. POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Što se više približavao cilj Tvoga križnog puta, sve si bio slabiji. Nisi više osjećao ruke i noge. Hodao si zadnjim snagama, sve dok opet nisi pao i svojim usnama dotaknuo zemlju kojom si prošao čineći samo dobro.
Učenik: Kriva i nepravedna osuda jako iscrpljuju. I ono što bismo mogli učiniti i podnijeti, ne možemo. Nepravedna osuda je uistinu težak križ!
Učenica: Gledajući Tebe Isuse, kako posrćeš pod križem, molimo te da nikada ne budemo oni koji će drugima natovariti na leđa križ nepravedne osude.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
10. POSTAJA: ISUSA SVLAČE
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Stigao si na mjesto kamo si trebao doći. Maknuli su s Tebe težak križ. Kojeg li olakšanja! Ali, to olakšanje je trajalo samo nekoliko trenutaka. Slijedio je dokaz kako ljudsko srce zna biti bez osjećaja i milosrđa. Vojnici su skinuli s Tebe Tvoju odjeću, za nju su bacali kocku, a Tebe ostavili bez odijela i dostojanstva čovjeka.
Učenica: Ruke su nam darovane da činimo dobro. A što mi s njima činimo svojim bližnjima, najbolje zna svatko od nas sam!
Učenik: Ne dopusti, Isuse, da svojim rukama drugima nanosimo nepravdu i zlo, da ih sramotimo i u tome uživamo!
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Križ koji si donio na svojim ramenima, sad leži na zemlji. Na njega pribijaju Tvoje ruke koje su samo dobro činile ljudima! Na njega pribijaju Tvoje svete noge koje su pokazivale kako treba hodati ovom zemljom, da bi se donosilo svjetlo. Križ i Ti na njemu pribijen – Tvoja je osuda!
Učenik: Najljepši dar koji je Bog darovao čovjeku je njegov život. Ti si se, Isuse, jako radovao životu, a sada Ti ga oduzimaju, jer pribijaju na križ Tvoje ruke i noge.
Učenica: Nauči nas Isuse, voljeti vlastiti život i živote drugih ljudi, a pogotovo onih koji su nam darovani da ne budemo sami. Ne dopusti da život umanjujemo pogubnim riječima i djelima.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Dok si umirao viseći na križu, molio si za sve ljude. Za one koji su Te voljeli, koji se nikada nisu odijelili od Tebe. Za one koji su Te uplašeni napustili, koji su se skrivali, gledajući što će biti s Tobom. Molio si i za one koji su Te nepravedno osudili i zadali boli. Znak sramote – križ – na kojem si Ti visio, u zadnjim je trenucima Tvoga života postao izvorom ljubavi za sve.
Učenica: Koliko nam netko znači, otkrijemo tek onda kada ga više nema među nama. Tek tada osjetimo kako nam nedostaje.
Učenik: Molimo Te, Isuse, za sve naše drage koji su umrli, kojih se sjećamo, koje volimo i za koje se molimo. Pomozi im da budu dionici vječne radosti s Tobom u Tvome kraljevstvu.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Nisi ostao visjeti na križu. Tvoje su tijelo bez znakova života položili u krilo Tvoje majke. Pratila je Tvoj križni put. Srce joj je plakalo. Što sve može učiniti čovjek svojim rukama! Dok Te ljubila i dok su njezine suze tekle niz Tvoje rane, negdje iz daljine, čula je glas Šimuna starca: „I tvoju će dušu probosti mač boli.“
Učenik: Tužni smo i plačemo kada nas napusti onaj koga volimo. Željeli bismo da je pored nas i da bude s nama.
Učenica: Ublaži, Isuse, boli mnogih obitelji koje su izgubile svoje najdraže i najbliže. Daruj im vjeru koja ulijeva nadu da s grobom ne završava naš život.
14. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB
P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Josip iz Arimateje i Nikodem, Tvoji učenici, zamolili su Poncija Pilata da im dopusti Tvoje tijelo sahraniti u grob. Pilat im je dozvolio da učine kako su naumili. Zaslužuješ biti pokopan kao čovjek. Ti nisi zločinac, neprijatelj ljudi i zato Te prijateljska ljubav sahranjuje.
Učenica: Groblja nas uvijek sjećaju na naše drage, ali i na Tebe Isuse. Ti si ležao u grobu i tako blagoslovio ta počivališta naših pokojnih.
Učenik: Neka nikada ne utihnu molitve na grobovima naših milih i dragih. Molitva za njih je i molitva za nas same. Molitva nas povezuje!
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.
ZAVRŠNA MOLITVA
Isuse, više puta naš je život poput Tvoga križnog puta. Ima dana kada nam je lijepo, kada nam sve uspijeva, kada smo radosni, ali i dana koji su nam teški i žalosni, kada ne vidimo ni smisao našeg postojanja. Baš smo tada jadni! Neki puta znamo biti krivo osuđivani, a neki puta smo mi oni koji nepravedno osuđuju druge.
Hodajući s Tobom na križnom putu, shvatili smo da je Tvoj križni put škola u kojoj se uči biti vjeran Bogu unatoč svemu što nas zna zadesiti, da je Tvoj križni put otkriće ljubavi koju Bog ima prema čovjeku, da je Tvoj križni put škola dobrote darovane svakom biću, da je Tvoj križni put škola koja nas poučava biti Tvojim vjernim učenicima. Isuse, naš nebeski Učitelju, nikada ne želimo zaboraviti Tvoj križni put po kojem smo dobili vječni život i spasenje.
Hvala Ti na mukama podnesenima i za nas!
