„Spomen na stari kraj i svetište Gospe Gradovrske”
Franjevci su kad su 1688. napustili gradovrški samostan i otišli u Bač sa sobom ponijeli sliku Gospe Radosne koja je do danas sačuvana. Ova čudotvorna ikona djelo je izvjesnog Dime. Slika je naslikana 1684. godine. ili 1685. godine na dasci. Franjevački samostan u Baču čuva je, kao najveću svetinju, sliku Gospe Radosne. Sliku Radosne Gospe okrunio je godine 1685. fra Jure Bačvanin što se ispostavilo prigodom restauracije slike, naime, na poleđini prve krune pronađen je natpis napisan hrvatskom ćirilicom. Ogradi (okruni) o. p. Jure Bačvanin na poštenje Gospi – Gradovar 1685. Sliku su donijeli franjevci u Bač, kao spomen na stari kraj i svetište Gospe Gradovrske, prilikom seobe jedne veće grupe Hrvata – „Šokaca” u ove krajeve.
Gradovrh je bio stari bosanski grad. Nalazio se nad rijekom Solinom. Gradovrh je bio poznat po franjevačkom samostanu gdje su se nastanili zvornički i gornjotuzlanski franjevci g.1541. Ondje im je samostan i crkvu podigla bogata plemenitaška obitelj Maglašević, otac Ivan i sin Pavao, uz sultanovo dopuštenje. Bečki je rat (1683.-1699.) strahovito pogodio katoličanstvo toga kraja, pa su mnogi katolici iselili u novooslobođene hrvatske krajeve preko Save, dok su preostali prešli na islam i pravoslavlje. Uz rat su harale glad i kuga. Naposljetku su franjevci 1688. napustili gradovrški samostan i otišli u Bač, ponijevši sa sobom Gospinu sliku. /Marijan Ostrogonac/
„…evo stojimo pred Tvojim milosnim likom, otvorena srca i ponizne duše, i molimo Ti se…”
Svake godine, prve nedjelje u mjesecu listopadu radosni lik Majke Božje okuplja vjerne Marijine štovatelje, hodočasnici iz Subotice i okolice dolaze u ovo svetište da bi počastili čudesni lik Radosne Gospe Bačke.
Molitvu Radosnoj Gospi sastavio je fra Josip Zvonimir Bošnjaković, OFM
Predobrostiva Gospo Gradovrška, Djevice Marijo, evo stojimo pred Tvojim milosnim likom, otvorena srca i ponizne duše, i molimo Ti se, isto onako, kako su Ti se molili prije 325 godina naši pradjedovi s odanim srcem i s pouzdanom dušom u crkvi na Gradovrhu, koja je bila istinsko utočište vjernika, ne samo katolika, nego i onih iz drugih krajeva i onih iz drugih vjera, kojima si pomagala u njihovim teškim nevoljama i potrebama.
Čudotvorna Gospo Gradovrška, Tvoja su djeca pod okriljem Tvoga milosnoga lika, morala napustiti ova područja, da bi sačuvali vjeru Tvojega jedinorođenog Sina, vjeru svojih očeva i majki, vjeru svojih predaka. U vjernosti Tebi, naša nebeska Majko, kad je bilo biti ili ne biti, nalazili su najsigurniju zaštitu za očuvanje vjere svoje djece i svoje obitelji, od svih navala pakosnoga duha i vječne propasti.
I zato su punih 325 godina, Gospo, čvrsti u vjeri Tvoga Sina, čuvali hrabro ovaj Tvoj milosni lik i sačuvali ga, uz pomoć Tvoju,od oskvrnuća i potpunog uništenja. Stoga ovu našu molitvu upućujemo danas Tebi Radosna Gospo, naša nebeska Majko, u ime svoje i u ime svih onih koji su morali otići sa ovih tuzlanskih prostora da nam svima izmoliš od Oca Nebeskoga, da ostanemo čvrsto ujedinjeni u vjeri naših Otaca, uvijek vjerni Bogu i Kristovoj jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.
Amen.
