Promocija Pjesmarice Ane Katarine Zrinske
Riječ je jednom od najvrednijih literarnih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća, čiji je rukopis pronašao i od zaborava sačuvao poznati skupljač narodnoga blaga i „lutajući reporter” Gerhard Ledić.
P O Z I V N I C A
Ogranak Matice hrvatske u Pečuhu, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj i Generalni konzulat Republike Hrvatske u Pečuhu srdačno Vas pozivaju na književnu tribinu koja će se održati 30. rujna (srijeda) 2015. s početkom u 17 sati u Hrvatskom klubu August Šenoa (Pécs, Esze T. u 3.)
Predstavljamo Pjesmaricu Ane Katarine Zrinske te nakladničku djelatnost Ogranka Matice hrvatske iz Čakovca
Sudjeluju: akademik Josip Bratulić, Ivan Pranjić, prof i Lidija Bajuk, prof
Promociji će nazočiti predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović
Tribinu vodi: Stjepan Blažetin
Zrinski, Ana Katarina, hrvatska spisateljica (? Bosiljevo, oko 1625 – Graz, 16. XI. 1673). Kći Vuka II. Krste Frankapana Tržačkog i sestra F. K. Frankapana. Nakon udaje za Petra IV. Zrinskoga (1641) živjela je u Ozlju, odakle je upravljala dijelom posjeda Zrinskih. Od početka je aktivno sudjelovala u Zrinsko-frankapanskoj uroti, a kada je njezin suprug bio zauzet obranom od Osmanlija, preuzela je ulogu pregovarača. Održavala je diplomatske veze s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora. God. 1669. pokušala je u Beču ishoditi mjesto karlovačkoga generala za svojega supruga. Nakon sloma urote 1670. trebala je biti zatočena u Judenburgu, ali je zbog velikoga požara koji je ondje izbio bila odvedena u ženski dominikanski samostan u Grazu, gdje je umrla te bila sahranjena u grobnici sestara dominikanki. Jednako kao i njezin suprug bavila se književnim radom, poglavito pisanjem pjesama i prevođenjem. God. 1661. u Veneciji je tiskala svoj molitvenik Putni tovaruš, koji je nakon sloma urote još dva puta bio tiskan u Ljubljani (1687. i 1715). Napisala ga je jezikom kojim su napisana mnoga djela ozaljskoga književnoga kruga, tj. mješavinom čakavskoga, kajkavskog i štokavskog narječja. U novije doba pronađena je i njezina rukopisna zbirka pjesama Libar od spominka, koju je napisala u obliku dnevnika u zatočeništvu. Prije joj se pripisivalo autorstvo knjige gatalica Sibila, prijevod madžarske knjige gatalica Fortuna, što je danas odbačeno.
(Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr)
