Malo bošnjačko naselje Udvar koje se nalazi nedaleko od Pečuha nije uvijek imalo crkvu.
Mještani su se prisjetili onih vremena kada u Udvaru još nije bilo crkve, a bogoslužje se obavljalo u zgradi nekadašnje škole. Najveća prostorija škole fukcionirala je kao mala kapela u kojoj se svake nedjelje služila sveta misa u 11 sati. Do 1980. godine dok je još škola djelovala, nadstojnik zgrade svake subote se zabrinuo da se za nedjelju prostorija preuredi, a nakon svete mise da se ponovo preoblikuje u nastavnu prostoriju. Imali su takozvani pokretan oltar koji su mogli otvoriti i zatvoriti. Njegov zadatak tijekom svete mise je bio otići zazvoniti u zvoniku koji se nalazi nedaleko od te školske zgrade. Nakon što je škola prestala funkcionirati, izdvojenu prostoriju za svetu misu više nisu premještali. Školske klupe su ostale za vjernike, a u sredini je bio smješten sklopivi oltar koji je bio otvoren i okićen s dvije strane. Na sredini oltara se nalazila slika o Blaženoj Djevici Mariji koju je u francuskom gradu Lourdesu kupila stara nastavnica i posvetila vjerskoj zajednici u Udvaru. Pred oltarom su smjestili drveni stol na kojem se služila misa, a s obje strane na krilima oltara su bili stavljeni kipovi: Srce Isusovo i Srce Bogorodice. Okolo na zidovima su bile smještene slike o svakoj postaji križnog puta, a na stropu su visjeli kristalni lusteri. U zgradi se nalazila čak i sakristija u kojoj su se držale stvari potrebne za bogoslužje i u kojoj se svećenik pripremao za misu. Često se misa služila na hrvatskom jeziku, a žene su isključivo pjevale bez pratnje orgulje. Ponekad je čika Ladislav Matušek, zborovođa, orguljaš i učitelj iz Ate zasvirao na orguljama pjevajući hrvatske vjerske pjesme. Kako kažu Udvarci crkva je uvijek bila puna, djeca su pohađala vjeronauk, a žene su se okupile svaki tjedan i molile krunicu. Stanovnici uživali su čak i pod ovim crkvenim uvjetima, ali su oduvijek htjeli izgraditi svoju crkvu. Tako su članice društva svete krunice odlučile pokrenuti projekt izgradnje crkve u Udvaru. Posjetili su svećenika Crkve Gospe Snježne u Pečuhu, pokojnog Sándora Lőrincza koji je preporučio da posjete tadašnjeg pečuškog biskupa Mihálya Mayera koji je pri susretu obećao veliku pomoć. Stanovnici Udvara 1995. godine su osnovali zakladu u svrhu izgradnje udvarske crkve (Pécsudvardi Templomért Alapítvány). Sakupljenom novcu Pečuška biskupija i sam biskup priložili su veću novčanu potporu, stoga u proljeće 1998. godine posvećeno je mjesto u središtu sela koje je osigurala udvarska obitelj Pavlović, a u lipnju iste godine je bilo polaganje temeljnog kamenca. Nova crkva je izgrađena u minimalističkom stilu s karakterističnim bijelim zidovima do kraja 1998. godine prema nacrtu inženjera Jánosa Szigetvárija. Unutar crkve se nalazi velika prostorija za vjeronauk i sanitarni čvor. Iz starog zvonika prenjeli su takozvano malo zvono u novu crkvu, isto kao i lurdsku sliku Djevice Marije i slike križnog puta. Nova zvona su dobili iz Poljske, a danas zajedno zvone velika i mala zvona. Mještanima malo zvono predstavlja istaknutu vrijednost, naime kada su radili na poljima i ugledali mračne oblake, odmah je jedna žena dotrčala do crkvenog tornja i zazvonila malo zvono. Za nekoliko minuta počela je kiša padati, ali ledene tuče nije bilo. Udvarci su bili ponosni i oduševljeni sa svojom katoličkom crkvom, a prvu svečanu svetu misu predvodio je sam biskup. 2003. godine ispred crkve je izgrađen kip Bogorodice od vapnenca, a novi drveni kip Djevice Marije je smješten iza oltara. Od onda stanovnici Udvara svake nedjelje imaju bogoslužje u 10 sati na mađarskom jeziku, a molitve i pjesme su isključivo na hrvatskom jeziku.
Lilla Trubić
