Pripremile: Ivana Granić i Daniela Todorić
Uvodna molitva
Kriste, dok si primao osudu, Tvoje srce bilo je radosno jer si znao da će nas Tvoja ljubav podići u novi život, a ja svaki dan odbacujem taj dar.
Uzimajući križ, želio si na ramena podići i one koji su te bacili na nj, a ja Ti samo dajem sve teže i teže breme.
Noseći križ, mislio si samo na spas svijeta koji ljubiš, a u mojim mislima prečesto nema Tebe ni Tvoga imena.
Padajući pod težinom prostog drveta, Tvoje riječi ljubile su one koji su te pljuvali, a ja tako često svojim riječima iznova bacam ljagu na Tebe.
Tješeći žene, dao si drugima oslonac i uporište dok su Tebi oduzimali sve zemaljsko, a ja Ti svojim djelima ponovno zadajem suze.
Dok su te svlačili i željeli ti oduzeti i posljednji komadić dostojanstva, Ti si u svojim očima vidio Božju djecu kojoj je potreban spas, a moje oči su tako često slijepe za Tebe.
Pružajući ruke krvnicima i spreman podnijeti bol koji ti je hladni metal čavala nanio, želio si zagrliti one koji su te odbacili, a ja toliko puta odbijam Tvoje ruke koje su pune rana utisnutih radi mene.
Dok si zadnjim snagama izdisao s križa, molio si Oca da oprosti zabludjelim ljudima žednima Tvoje krvi, a ja Tvoju krv ponovno prolijevam ne ljubeći Jedinog koji ljubi mene.
Prosvijetli me, Gospodine, prosvijetli ovo grješno tijelo i dušu koja ne voli dovoljno. Neka moje usne nauče cjelivati Onoga čije riječi znače život – svoga Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja.
I. postaja: Isusa osuđuju na smrt
Isuse,
na jeruzalemskim ulicama, prije dva tisućljeća, Tvoj je izabrani i ljubljeni narod osudio Tebe, jedinog pravednika na svijetu. Njihovi zlokobni pogledi i teške riječi, kao i grijesi cijelog čovječanstva, pored tisuća grešnih duša, pali su baš na Tebe. Ti si imao najviše prava da se buniš i da se spasiš, ali svojom si šutnjom i trpljenjem pristao platiti cijenu našeg spasenja.
Grešnici su osudili Tebe, nevina. I danas to čine svaki put kad se okome na Crkvu, kojoj si Ti glava, a mi udovi. Čine to kad pljuju po svećenicima, Tvojim poslanicima u ovom prolaznom svijetu.
Isuse,
molimo te za dar mudrosti i jakosti, da se suprotstavimo onima koji sude i tlače nevine. Molimo te za mir i strpljivost kada nama sude. I molimo te za oproštenje svaki put kada se u našim srcima rodi osuda.
II. postaja: Isus prima na se križ
Isuse,
potlačen i prezren, nisi ustuknuo kad su na Tvoje čisto tijelo stavili prljavi, preteški križ. To je drvo okaljano našim grijesima i grijesima cijelog čovječanstva. Ti nisi rekao ni riječ. Nedostatnom snagom čovjeka, ali ljubavlju kakvu možeš dati samo Ti, ponio si sav teret našeg besrama. I danas ga nosiš.
Na Tvoj križ pada svaka grješna misao, svaka teška riječ, svaka laž, svaka kletva, svaka prevara, svaka bludnja, svako nasilje… Ti sve to prihvaćaš za naše spasenje.
Isuse,
udijeli nam svijest da su i naši grijesi dio Tvoga bola i daj da ubuduće što manje griješimo. Molimo Te za snagu da se suočimo sa svojim križevima i ponesemo ih kao dar, a ne kao teret, puni ljubavi kojoj nas učiš.
III. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Isuse,
kako su ti teški bili naši grijesi. I bivali su se sve teži, sve crnji, sve dublji. Pod njima si pao na hladno tlo. Križ te pritiskao, a nemilosrdni udarci su Te bacali na dno. Mogao si odustati, ali nisi to učinio. Podigao si se s tla da bi nas podigao. Ti ne voliš do pola, Isuse, Ti nas voliš do kraja, čitavim svojim bićem.
Isuse,
pomozi nam da i mi Tebe ljubimo do kraja. Daj da Te uvijek hvalimo i slavimo, da Te nasljedujemo i onda kad nas nazivaju zaostalima i staromodnima. Daj nam snage da trpimo prijezir i bol, makar sami, ali s vjerom da si Ti uvijek uz nas.
IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku
Isuse,
kakva li je bol bila stati pred bespomoćnu majku, znajući da njezino ljubljeno lice gledaš posljednji put u ovozemaljskom životu. A kako je njoj bilo gledati kako joj pati jedini sin, nevini sin, bezgrješni sin. Ona nije bogohulila, nije se bunila, prihvatila je da se daješ za sve nas.
Isuse,
Tvoja je majka i naša majka. Daj da nam bude zagovornica i da nas njena majčinska ruka vodi k Tebi. Molimo te, probudi ljubav u svim majčinskim srcima, da uče svoju djecu o Tebi, o Tvojoj majci. Daj snagu svim majkama čija djeca prolaze bolest, tugu i smrt, daj im budu potpora i uzdanica; daj da u patnji svoje djece vide Tvoj lik i da nastoje biti što sličnije Tvojoj svetoj majci. A nama, mladima, daj da poštujemo svoje majke i očeve te im iskazujemo ljubav u sve dane svoga života.
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Isuse,
nekog su čovjeka silom doveli da ti pomogne nositi križ. Ime mu bijaše Šimun. Nije Šimun tada znao kolika je sreća za njega bila da pomogne baš Tebi, Kralju Neba. Ne znajući mnogo o Tebi, podijelio je s tobom težinu naših grijeha. Na svoje je ljudsko rame stavio krivnje svijeta, da Tvoj teret bude malo lakši.
Isuse,
hvala ti za sve naše Šimune Cirence. Hvala ti za sve dobre duše koje stavljaš na naš životni put, za sve koji rado nose dio našega križa u ovoj dolini suza. Daj da i mi nesebično preuzmemo ulogu Šimuna Cirenca u tuđim životima, da tamna srca rasvijetlimo, hladna ogrijemo i tužna obradujemo.
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Isuse,
Tvoj su pogled mutile kaplje znoja i suza, a lice su ti prekrivale kaplje krvi. Tada ti je prišla žena i pružila Ti rubac, u želji da ti pomogne. Blagoslovio si njezino dobro djelo i ostavio otisak svoga lica na njenom rupcu zauvijek. Jedini otisak Tvoje ljudskosti ostao je u njenim rukama.
Isuse,
Veroniki si ostavio otisak, a nama daj da budemo Tvoj otisak, da ljudi s lakoćom u nama prepoznaju Tvoju živu sliku. I daj da mi u bližnjima vidimo Tebe i da ih tako što lakše i što više uzljubimo.
VII. postaja: Isus pada drugi pod križem
Isuse,
opet si pao. Naši su te grijesi iscrpili i rane su previše boljele. Tvrđa od križa bila su samo srca ljudi oko Tebe. Ali Tvoja je ljubav nadilazila Ta kamena srca, Tvoja je nježnost bila spremna da ih raznježi. Ustao si i hodio naprijed – u glibu grijeha, preko Golgote, do Neba.
Isuse,
podari nam djelić svoje ustrajnosti. Daj da budemo od onih koji se ne predaju lako, ni u životu ni u vjeri. Pomozi nam da budemo zahvalni za svaki pad, da ga ljubimo kao dokaz svoje slabosti i Tvoje snage, da ga ljubimo kao sličnost Tebi, da ga prikažemo Tebi na slavu. Neka naša ustrajnost olakša Tvoj križ!
VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Isuse,
u Tvojoj su Te agoniji, usred križnoga puta, dočekale jeruzalemske žene. One su vjerovale u tvoju nedužnost i dobrotu i za to su plakale. Njih, uplakane i neutješne, tješio si Ti, koji si prolazio agoniju. Ranjeni je Jaganjac tješio svojeg krvnika. U Tvojim su riječima mogle pronaći upozorenje da plaču nad svojim grijehom, a ne nad Tobom.
Isuse,
i mi te molimo za spoznaju grijeha i za skrušeno srce da svoje zloće okajemo i oplačemo u sakramentu ispovijedi. Molimo Te i za sabranost u patnjama, koju si Ti imao dok si tješio žene na jeruzalemskim ulicama. Zahvaljujemo Ti za svaku situaciju kad nam je Tvoja riječ donijela mir i nadu, utjehu i snagu.
IX. postaja: Isus pada treći put pod križem
Isuse,
dugo si hodao putem boli. Snage je bilo sve manje, a križ je bivao sve teži. I nigdje nikoga da ti se smiluje, da uvidi Tvoju pravednost pred mnoštvom naših krivica. I pred kraj puta, znajući da najbolnije tek dolazi, posljednji si put pao na jeruzalemsko tlo. Još je bilo vremena da pobjegneš, ali Ti nisi uzmaknuo pred bolnim krajem koji se približavao. Odlučio si do kraja iznijeti križ, znajući da ćeš nam samo tako otvoriti vrata Raja.
Isuse,
daj da odajemo počast Tvojoj patnji tako da na Raj gledamo kao na svoj konačni cilj. Daj da čeznemo samo za Očevim domom, koji si nam otvorio po cijeni Tvoga života. Po svojim nas padovima podigni i daj da ustrajno koračamo prema cilju svoga ovozemaljskog putovanja.
X. postaja: Isusa svlače
Isuse,
nisi se bunio ni kad su Ti oduzeli i posljednji komadić ljudskog dostojanstva. Nisi podigao glas kad su bacali kocku za Tvoju odjeću. Ostao si gol Ti, Bog koji nas sve zaodijevaš svojom ljubavlju. Unatoč svemu, ostao si tih, u svojoj boli, znajući da Ti ne mogu oduzeti jedino što te tjeralo naprijed – ljubav i želju da nas spasiš, da svojom golotinjom otkupiš sve naše manjkavosti, naše nepoštivanje prema vlastitim tijelima, naše požude, naše bludnje.
Isuse,
molimo te da dobrovoljno sa sebe skinemo sve svoje požude i da svoje tijelo čuvamo i poštujemo kao Tvoj hram. Daruj nam čisto srce i tijelo!
XI. postaja: Isusa pribijaju na križ
Isuse,
križ pod kojim si hodio sada je bio uzdignut i Tebe su pribili na njega. Noge koje su dugo koračale da nas otkupe i ruke koje nas blagoslivljaju probili su hladni, željezni čavli. Na Tvoju su glavu stavili trnovu krunu, da se izrugaju Tvojem kraljevanju. Nisu razumjeli da si Ti Kralj Crkve, Kralj Neba, a ne kralj ovoga prolaznog i potrošnog svijeta, koji se vrti u ljazi grijeha.
Isuse,
daj da naše kajanje i naša pobožnost ojačaju, da naša savjest bude glasna, da naše pokajničke suze peru Tvoje rane. Daj nam da, po Tvojem primjeru, zadržimo mir i ustrajnost kada nas razapinju, da opraštamo onima koji nas ranjavaju uvredama i da ljubimo one koji nas ne razumiju.
XII. postaja: Isus umire na križu
Isuse,
Tvoja je smrt napokon pobjedila našu smrt. Zamolivši Oca da oprosti onima koji ne znaju što Ti čine, izdahnuo si, viseći na tom drvu koje je od tamnog znaka sramote postalo svijetli znak našeg spasenja. Od mučeničke, rimske sprave, Tvoja je ljubav dovela križ do simbol blagoslova kojim posvećujemo svoje dane.
Isuse,
daj nam vjere i mudrosti da na smrt gledamo kao na promjenu, a ne kao na kraj. Smrt je početak vječnosti, i nauči nas da je, kao sveti Franjo, gledamo kao sestru. Daj da se ne bojimo kada nam jednog dana dođe i uzme nas sa sobom. Daj da umremo u vjeri da se selimo k Tebi, da ćemo otada živjeti blizu, da ćemo se gledati licem u lice.
XIII. postaja: Isusa skidaju s križa
Isuse,
u strahu od Rimljana i Židova, Tvoje je mrtvo tijelo preuzeo hrabri Josip iz Arimateje i položio ga na ruke Tvoje majke. Žalosne li slike! Kao što te držala u betlehemskoj štalici, na početku života, držala te i sada, kad je završio Tvoj ovozemaljski put. Ona je oduvijek znala da Te neće moći ljubomorno sačuvati, Ti si bio njezin sin, ali i sin Božji, predodređen da otkupi grijehe svijeta.
Isuse,
hvala ti što si svoju majku podijelio sa čovječanstvom, što si ju imenovao Majkom nad majkama. Dopusti da u životu osluškujemo njezin glas, koji će nas upućivati prema Nebu. Neka nas na času smrti naše ona primi i prenese u zagrljaj Oca nebeskog.
XIV. postaja: Isusa polažu u grob
Isuse,
Nikodem i Josip odali su Ti posljednju počast. Tvoje je sveto tijelo bilo pomazano i položeno u hladni, crni grob. I svi su mislili da je to Tvoj kraj. Nisu znali da ćeš od groba ići do Neba, i opet natrag k nama, da svoju riječ proširiš na cijeli svijet.
Isuse,
daj nam milost da, dok živimo, svima govorimo o Tvojoj ljubavi, Tvojoj slavnoj smrti i Tvojoj riječi koja grije srca. Daj da kroz smrt prođemo kao kroz tunel koji vodi u Tvoj dom. Daj da onoga dana, kad Ti, pravedni sudac, budeš sudio dobre i zle, poput tebe uskrsnemo na život vječni.
Završna molitva
Oče,
Dao si svoga Sina, dao si Svjetlo, Riječ, Život za naše živote.
Dao si Njegovu krv koja se prolila na križu kako bi svi naši križevi mogli nestati.
I kako da stojim pred Tvojim licem, Oče, a da moje usne ne govore?
Kako da moje riječi ne pjevaju o Tvojoj slavi?
Kako da ti ne dam svoje ništavne ruke i srce?
Kako da ti ne predam sebe?
Ti si moj smisao, moja svrha.
Ti si moja nada u ljude i svijet.
Ti si moja ruka spasa koja smiruje oluje u meni.
Ti si moj dah svjetla koji utišava moju noć.
Ti si topli vjetar snage u mojim hladnim grudima.
Ti si dom nakon iscrpnih i besmislenih lutanja.
Ti si moja utjeha koja mi ne da da pustim suze.
Ti si moja misao novog jutra u trenutcima kad izgubim vid.
Ostani uvijek uz mene.
Ti si jedino što imam, sve što trebam i želim.
Bog moj i sve moje.
Amen.
franjevci-split.hr
Istaknuta slika
Akoš Kolar: U sukidskom groblju.
