Mit o Nikoli Šubiću Zrinskom u umjetnosti; Piše: Đuro Franković
Gozba, veselja i glazbala u dvoru grofa Zinskog
Na temelju opisa kronike „Podsjedanje i osvojenje Sigeta” očevidca Ferenca Črnka – dijaka Zrinskog, koji je preživio opsadu – na čakavskom jeziku dobiva se dobar uvid u veselja branitelja Sigeta. Pjesnik i vojni časnik Brne Karnarutić je u svom spjevu „Vazjete Sigeta”, temeljenom na Črnkovu djelu, također dao veoma dobar opis veselja, gozbi i zabava sigetskih vojnika.
Jisbine se svake pecihu, varahu.
Stoli načiniše, vina svakojaka
U kupe nališe, i lahka i jaka.
K večeri idoše, drug druga štujući.
Svi, kino dojdoše, dvore blagujući.
Zdravice pijahu u zdravlje cesara,
Vino prolivahu u pogibil cara.
Bugarkinje pojeć, oprovde začinju;
U čingrije zvoneć, niki se napinju,
Trublje trubeć vele, a niki pripiva
Na pojke vesele, kad jim vino liva.
(Brne Karnarutić)
Praunuk grofa Zrinskog, hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik grof Nikola Zrinski (1620.-1664.) je na mađarskom jeziku opjevao herojsku borbu svoga slavnog pretka u epu „Szigeti veszedelem” te je njegovo djelo na hrvatski jezik prepjevao njegov brat, hrvatski ban, pjesnik i grof Petar Zrinski (1621.-1671.) 1647. i 1648. godine pod naslovom „Opsida Sigetcka”.
Kire köszön jó bort aranyos kupába, vinom jim napije, koga j’ puna kupa,
Dicsérvén, viselte hogy jól magát a harcban; neka ju ispije, ki Turke polupa,
Kit szóval apalgat, megajándékozván. vsih pak pohval(j)uje kot čvršći od stupa.
Kiki gondolatját mindent félre tévé, tada ne vse strani misli odpustihu,
Némely horvát dávorit* nagy torokkal kezdé, davori zibrani hrvacki djačihu,
Némely hajdú táncot fegyverrel szökdöse. hajdučki ples spravni sabl(j)ami skrižihu.
(Zrínyi Miklós) (Petar Zinski)
*mađarska riječ dávorit u značenju: hrvatska junačka pjesma (davorija: borbeni marš, borbena pjesma).
No sasvim sigurno sigetski vitezovi su u stohovima navedeni „hajdučki ples” izvodili sabljama koje su križali i udarali jednu o drugu. (Sličan je ples i danas poznat, te izvodi se sa mačevima „Morlaška igra”.)
Očevidac Mihály Siklósi opjevao je boj pod Sigetom 1566. godine
Poznato je kako su sigetsku bitku i zauzeće grada od osmanske vojske preživjeli neki od hrabrih branitelja. Jedan dio njih iz ropstva bili su otkupljeni. Navodimo kako se je Franjo Tahi (1526.-1573.) šurjak Nikole Zrinskog Sigetskog zadnjih dana bitke odjenuo u tursko odijelo i uspio spasiti.
No manje je poznato kako su o slavnoj epopeji ispisani stihovi, pored velikog broja pučkih pjesama na hrvatskom, srpskom, slovačkom i mađarskom jeziku i na latinskom jeziku. Bili su to uglavnom mađarski pjesnici. Jedan od njih bio je i Mihály Siklósi, prevoditelj psalmi na mađarski jezik, a koji je preživio sigetsku opsadu 1566. godine. On je za vrijeme bitke hrabrio sigetske junake i na koncu pao u tursko ropstvo. Možemo pretpostaviti da ga je iz turskog zatočeništva otkupio Imre II. Forgač, čiji lik pored Zrinskog uveličava u svojim stihovima na latinskom jeziku.
Nakon što je otkupljen na latinskom jeziku opjevao je Nikolu IV. Zrinskog i njegova zeta, baruna Imrea II. Forgácha (no autorovo ime je objavljeno kao Miklósa / Nikole).[1] Neolatinski pjesnik Siklósi lik sigetvarskog junaka Zrinskog i Forgácha (ovaj drugi nije sudjelovao u sigetskoj bitki) uveličava u elegijskoj pjesmi.
Protestanski autori, među inima i Hrvat, komornik Zrinskog, Ferenac Črnko (iz turskog ropstva otkupio ga Juraj Zrinski, sin sigetskog heroja), kao i Slovenac Samuel Budina, te jednako tako popriličan broj mađarskih i drugih protestanskih studenata, protestantskih pastora, rektora protestantskih škola – ukupno 23 pisca[2] – u djelu De Sigetho […] opjevali su herojstvo Zrinskog, kao i nepoznati hrvatski (Prekmurje, Gradišće), slovenski, mađarski i slovački pučki pjevači, sljedbe protestantske vjeroispovjedi. Navodimo kako protestanski autori, sukladno sa katolicima, ni za trenutak nisu smetnuli s uma nacionalnu borbu za oslobađanje Ugarske Kraljevine od osmanskih zavojevača.
O Zrinskom i o Forgáchu
Hoćeš li jednom već prestati, Rime, da svoje Katone[3]
I svoje Fabriciuse[4] i Scipije[5] bacaš ovamo-tamo?
Koji se zbog sjajnog plemenitaškog rodoslovja Bruta[6]
Ljute, zbog povratka prava sopsvene domovine.
Evo dva čovjeka iz Panonije: Forgácha i Zrinskog
To je svjetlo: ili mir, odnosno, bolje rečeno proba oružja:
Cjelovita djela i misli pripremili su Katoni.
Njezine (Panonije) Fabriciusi, Bruti i Scipije.
Ali u vjećoj mjeri su nadvladali njihova djela Katoni,
Njegovi Fabriciusi, Bruti i Scipije.
(Prijevod Đuro Franković)[7]
Opjevani lik sigetske amazonke
Njemačke srednjovjekovne kronike redovito posvećuju pažnju liku sigetske amazonke. No njezin lik se javlja i u slovačkim pučkim pjesmama „Pjesma o sigetskoj tvrđavi” i „Oj, Sigete, Sigete…”, podjednako u hrvatskim i mađarskim legendama. (nastavit će se)
[1] Pjesmu je sa latinskog na mađarski jezik prevodila Zsuzsanna Tabajdi, kojoj se ovim putem zahvaljujem na iskazanoj pomoći.
[2] Gene S. Whiting, Zrinski Međimurje i reformacija Prilozi poznavanju povezanosti Zrinskih, Međimurja i reformacije u drugoj polivici 16. stoljeća. Bogoslovni institut Zagreb, 2009., 100.
[3] Marko Porcije Katon (latinski: Marcus Porcius Cato Maior) (Tusculum, 234. pr. Kr. – 149. pr. Kr.), bio je rimski državnik, konzul, pisac i govornik. Bio je poznat po svome visokom moralu. Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Katon_Mla%C4%91i (posjet 13. svibnja 2016.)
[4] Gaj Fabricije Luskin (Gaius Fabricius Luscinus, „jednooki“, ponekad navođen i kao Caius Fabricius Lucinus), sin Gaja, bio je starorimski vojskovođa, političar i diplomat s početka 3. vijeka pne. Internet: http://sh.wikipedia.org/wiki/Gaj_Fabricije_Luskin (posjet 13. svibnja 2016.)
[5] Publije Kornelije Scipion Afrički, latinski Publius Cornelius Scipio Africanus ( 236. pr. Kr. – 183. pr. Kr.), rimski vojskovođa. Bio je vojskovođa za vrijeme II. Punskog rata i državnik u vrijeme Republike (Res publica). Najpoznatiji je po bitkama s Hanibalom Barkom (lat. Hannibal Barca).
Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Scipion_Stariji (posjet 13. svibnja 2016.)
[6] Marko Junije Brut (85. pr.Kr. – 42 pr.Kr.) ili Quintus Servilius Caepio Brutus bio je rimski senator krajem razdoblja Rimske Republike. Danas je najpoznatiji kao urotnik i jedan od ubojica diktatora Julija Cezara. Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Junije_Brut (posjet 13. svibnja 2016.)
[7] Dines Dénes: Sárospatak reformációja
http://www.uni-miskolc.hu/~egyhtort/cikkek/dienes-sarospatak-reform.htm (posjet 24. svibnja 2016.)
