-Velečasni Ladislav Bačmai…
nakon više godina, vratio se u sredinu u kojoj žive Hrvati, pa će tako u Božjoj službi i u drugim pobožnostima moći koristiti svoj materinji jezik. Kako su protekle godine u Seksardu?
-Svećenik sam 26 godina, od tih sam godina 17 proveo u županiji Tolna, prve dvije godine svoga svećenstva u Pakšu, jednu godinu a Seksaru kao kapelan, a poslije tog sam 9 godina bio dušebrižnik Hrvata u Podravini sa središtem u Martincu. Kada je nastao molitvenik i pjesmarica na hrvatskom jeziku za podravske Hrvate, premješten sam u Seksard, teška sam srca napustio Hrvate. Sada sam se jednako tako, teškim srcem oprostio od župljana, naime za četrnaestogodišnje službe je nastala i osjećajna nit koja je povezivala mene i vjernike. Iznenadan i neočekivan premještaj rezultirao je rekordan broj nazočnih na oproštajnoj svetoj misi, toliko njih još nisam vidio u župnoj crkvi. Kada mislim na seksardske godine u srcu mi se budi osjećaj zahvalnosti, prema pojedincima kao i prema grupama pastorala braka i obitelji. U to vrijeme radio sam i na obnovi crkava te župnog ureda. No hvala dragom Bogu, moj je zadatak živjeti u sadašnjici, i sada u Mohaču pokušavam ojačati zajednice. A prvobitni je zadatak osigurati prostor za zajedničko druženje.
-Vas je, velečasni Ladislave, otac biskup Udvardy zadužio da vodite obiteljski pastoral/referaturu/, hoće li i nadalje ostati vama taj zadatak?
-Otac biskup ovaj je zadatak i nadalje ostavio meni, no, ja sam sretan što imam dobre suradnike i zajedno radimo. Ovdje također postoje četiri obiteljske grupe, san mi je da se svake slijedeće godine formira još po jedna. A što se tiče moga sna glede cijele biskupije, jeste da u svakoj župi, gdje obitava svećenik, nastane barem po jedna obiteljska grupa da bi pomogla u radu svome svećeniku.
-Pečuška biskupija sve veću pozornost posvećuje organiziranju raznih vjerskih zajednica i potpomaganju njihova rada. Stigli ste dakle u novu sredinu, čega ćete se prihvatiti najprije na tom polju?
-Već sam sazvao savjetodavno tijelo, voditelje molitvenih grupa da bismo otpočeli rad na planovima. Veoma mi je drago što sam pronašao aktivne molitvene zajednice. Oni se skupljaju obično kod obiteljskih kuća, njih želim pridobiti i smjestiti na župi. Za ovo je svakako potreban prostor, na njegovu formiranju radimo sada. Nadam se da će za početak nove školske godine ovaj problem nestati. Osobito je važno da djeca koja pohađaju vjeronauk i priremaju se za primanje sakramenata sve češće borave na župi, moramo i za njih organizirati što više susreta da se duhovno što bolje mogu pripremiti, jer važno je da se ojačamo i u kakvoći ne samo u brojčanosti.
–Na jednoj sjednici je predsjednica hrvatske samouprave grada Mohača izrazila želju, kako bi dobro bilo da se djeci hrvatskog podrijetla,odnosno djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, na tom jeziku održi i vjeronauk. Možete u tome pomoći ?
-Ne mogu obećati da ću ja podučavati vjeronauk na hrvatskom jeziku u vrtiću i u školi, ali ako postoji želja i htijenje, dobro bi bilo da se nađe odgajateljica ili učiteljica koja bi to odradila. O tome još nisam čuo, ali prekratko je vrijeme, dva mjeseca sam ovdje, to je vrijeme informiranja. Sreo sam se s voditeljima Šokačke čitaonice, pozvali su me na svoje programe, mjesečno održavamo misna slavlja na hrvatskom jeziku /šokačke mise/ u franjevačkoj crkvi. Voljeli bismo lijepo proslaviti Antunovo itd. Polako se kreće, nisam stigao na godinu dana nego prema planovima na 10-12, ako Dragi Bog, i otac biskup tako želi.
–Znamo da je u nas malo svećenika, da dobiju od biskupa više naselja, više župa, vama sada koliko naselja pripada?
–Ovdje, u Mohaču postoje četiri crkve, nedjeljom se u gradu slave četiri mise, ovamo pripada još sedam naselja, prijeko nam je ptoreban pomoć voditelja liturgije da se redovi slavi svugdje dan Gospodnji.
-Mohač ima partnerske veze s gradovima u Hrvatskoj. Hoćete li možda nastojati da se uspostavi veza vaše župe s nekom župom iz Hrvatske?
–Bilo bi sasvim prirodno da se gradski kontakti prošire sa crkvenim kontaktima. Spreman sam za to, nadam se da će biti mogućnosti. Na nedavnoj proslavi sv. Ivana Nepomuka s nama su bili gradonačelnici i izaslanstva zbratimljenih gradova, lijepo bi bilo da se suradnja nadopuni s vjerskom linijom.
Milica Klaić Tarađija
