Juraj Klimo bio je uzor svojih klerikalaca
Istovremeno s utemeljenjem biskupije u Pečuhu (1009.) u središtu crkvene dijeceze utemeljen je stolični kaptol koji je u Ugarskoj u 14. stoljeću s 40 osoba bio najbrojniji. Za vrijeme osmanlijske vladavine vladari su samo naslov prepošta dodijelili gradu, ali kaptol nije radio, te je samo krajem 17. stoljeća ponovo reorganiziran. Veliki prepošt je upravljao sa ovim tijelom, a pored prepošta bilo je šest kanonička staluma (1700.). Biskup Klimo je 1762. prihode jednog kanonikata podijelio, te broj kanonika povećao na osam. Proširenje brojnog stanja uslijedilo je razlogom jer vlasnici dvaju prihoda, radili su u službi profesora biskupskog seminara, ili liceja povisivši razinu teološke edukacije. Na čelu kaptola stajao je veliki prepošt.
Pečuški svećenici slijedili su mecenaturu tj. pružanje potpure nauci biskupa Jurja Klime koji je postao uzorom svojih klerikalaca. Nakon smrti velikog prepošta Jurja Nunkovića, člana kanoničkog tijela pribilježeno je: Nemamo više našeg Nunkovića!!! Za tiskanje dogmatičkog priručnika Matije Živića dao je četrdeset zlatnika, djelo Gabora Kolinovića o Rakociju također je potpomagao. Njegovu odanost mađarskom jeziku zorno svjedoči da je prigodom utemeljenja Domljubiva mađarskog društva (Hazafiúi Magyar Társaság) darovao 150 zlatnih forinta. Živić je bio štićenik od svog djetinjstva Ađića, a i o Kolleru je poznato da je potpomagao siromašnu, ali talentiranu djecu. Tradicija se nastavlja i u 19. stoljeću naime za tiskanje molitvenika pečuškog svećenika Stipana Grdenića pokazao se mecenom Ladislav Juranić, rodom iz Kapošvara.
Takvi svjetli trenutci dali bi se i danas ponoviti.
istaknuta slika: Juraj Klimo /izvor internet
Đ.F.
