Izlaganje održano na 6. Pasionskoj baštini u Mađarskoj
Tijekom priprema za najveći kršćanski blagdan, Uskrs, razvili su se brojni uskrsni običaji od kojih je najčuveniji običaj pisanja (bojanja, farbanja, šaranja, ukrašavanja) uskrsnih jaja tzv. pisanica. Naziv pisanica je nastao od glagola pisati iz praslavenskog jezika *p’sati, što znači crtati, šarati, bojati. Pisanice pokazuju bogatstvo i raznolikost naše kulturne baštine. Među Hrvatima pisanice su duboko ukorijenjene u tradiciju. Skoro u svakoj kući se nalazi košarica puna šarenih jaja. Podrijetlo pisanica i njihovo objašnjenje stariji su od kršćanstva, naime uskrsna jaja imaju pogansko podrijetlo. Obojana ili glinena jaja pronađena su u germanskim, avarskim, skandinavskim i praslavenskim pretpovijesnim grobovima, prije dolaska Slavena u ove krajeve. Papa Grgur I. Veliki u 6. stoljeću preporučio je svojim misionarima da pojedine elemente starih poganskih religijskih običaja uklope u kršćansku svetkovinu, jer će na taj način pogani lakše prihvatiti kršćanstvo. Prema drugoj teoriji, kršćani jaje i zec preuzeli su iz blagdana germanske božice Ostare koja je simbolizirala proljeće i plodnost. Treće objašnjenje dolazi iz stare rimske poslovice: ‘Sav život dolazi iz jajeta’, naime Rimljani su vjerovali da su pisanice simbol novoga života i Isusova uskrsnuća. Jaje unutar ljuske sadrži novi život, izlazak pileta iz ljuske simbolizira novi život isto kao i Isusovo napuštanje groba simbolizira uskrnuće. Prema mišljenju naših majki i baka, nekada su se vjernici odrekli pored mesa i jaja u korizmi. Nastojalo se potrošiti sva jaja u domaćinstvu prije početka korizme. Budući da kokoši nesu jaja i u korizmi, do Uskrsa se nakupila veća količina jaja, pa se proširio običaj izradbe uskrsnih pisanica. Jaja su se u hrvatskoj narodnoj tradiciji bojila u pravilu u Velikom tjednu, poglavito na Veliku subotu, što se onda – zajedno s uskrsnom šunkom – nosilo radi blagoslova na svetu misu u nedjelju ujutro. Pisanice otkrivaju simboličko značenje boja i motiva. Najčešća boja je bila, a i danas je, crvena. Pisanice su najčešće farbali prirodnim bojama, žene su iskoristile biljke koje puštaju boju prilikom prokuhavanja. Najpoznatije sredstvo koje daje duboku tamnocrvenu ili tamnoljubičastu boju, onu pravu uskrsnu, Šokci bi rekli: „lijepu šokačku crvenu” je crveni luk. Za ljubičastu boju jaja se koristi ljubičasti kupus ili ljubičasto bobičasto voće, za zelenu boju jaja se koristi kopriva i peršinovo lišće, za žutu boju jaja u vodu se dodaje kurkuma ili šafran, a za crnu boju se koristi johina kora. Na pisanicama mogu se naći različiti motivi, ornamenti i ukrasi koji su stilizirani. Jedan od najčešćih motiva na staroslavenskim pisanicama je bila svastika (zaobljeni kukasti križ), univerzalni simbol plodnosti, koji je s vremenom (razumljivo) u potpunosti nestao s ukrašenih jaja. Najčešći biljni motivi su cvijeće, klas pšenice, djetelina, vinova loza ili hrastov list, često se javljaju geometrijski motivi poput crte, spirale, kvadrata, trokuta i točke. Životinjski motivi se također često mogu naći na pisanicama (ptice, leptiri, zečevi, pjetlići, pilići, ribe, janje), isto kao i voće ili povrće, prije su bili poznati motivi iz svakodnevnog života (ljestve, grablje, srce, košara) i naravno kršćanski motivi (križ, citati iz Biblije, trokut s okom u sredini kao simbol Boga). I znakovi na pisanicama imaju svoje simbolično značenje, kršćanska simbolika se krije iza kruga oko jajeta, jer predstavlja vječnost, točkice su suze Blažene Djevice Marije, dok je trokut simbol Presvetog Trojstva ili pak simbolizira tri elementa (zrak, vodu i vatru ili muškarca, ženu i dijete kao cjelinu). Spirala simbolizira vječnost i besmrtnost. Cvijeće simbolizira ljepotu i mudrost, voće znači prijateljstvo i Božju ljubav. Klas pšenice predstavlja blagostanje. Hrastova grančica ili žir simboliziraju snagu ili muževnost. Životinjski motivi govore o zdravlju te dugom i plodnom životu. Među ostalim motivima se javlja srce kao simbol ljubavi, ljestve kao simbol sreće, a košara kao majčinstvo.
Među Hrvatima u Mađarskoj se najčešće koristi crvena boja za ukrašavanje pisanica koja simbolizira Isusovu krv, kojom je Isus otkupio grijehe čovječanstva. Međutim, u hrvatskim podravskim krajevima još se čuvaju tzv. križevačke pisanice koje su crne. Prema riječima Ružice Hum u Križevcima se proširila legenda o tim crnim pisanicama koja kaže: Kada su Isusa uhitili, Isus je rekao Mariji: Mamo, sada pisanice koje ste napravili stavite u svoju pregaču, jer sada moramo bježati, jer nas traže. Na putu bacite pisanice jednu po jednu. Kada su skoro stigli na planinu, onda je Isus rekao Mariji. Mamo, ono što je ostalo, gurnite s planine prema dolje. Oni su stali pod vrbu koja je pustila grane, pa ih je sakrila. Kada su Isusa raspeli onda su se pisanice pocrnile od Marijine prevelike žalosti, a ono što je crveno ostalo na njima, to je Isusova krv.
Postoje različite stare tehnike ukrašavanja jaja: opletanje svilom, koncem i vunom, oblačenje jaja u čipke, farbom naslikana ornamentika, ali batik tehnika je i danas najpoznatija. Ovaj tradicijski način ukrašavanja jaja rastopljenim voskom je najstariji način šaranja pisanica uz pomoć pisaljice, kiščice, kista na igle, kličice ili piska (tko kako zove sredstvo koje je služilo za crtanje voskom). Razdvojili su jednu šibu te stavili u to jednu iglu i skruto zavezali ili su koristili guščje pero za crtanje s voskom. Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u lonac, u ljusku crvenog luka i kuhalo se nekoliko minuta. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja. Danas ukrašavanje jaja se pretvorilo u zabavu za čitavu obitelj koja se najčešće prepušta djeci, ali u starijim vremenima proširili su se narodni običaji vezani uz pisanice. Darivanje pisanica (prijatelji, zaljubljeni daruju pisanice), bacanje pisanica (na livadama pisanice bacaju u visinu i u daljinu, pobjeđuje onaj koji najviše i najdalje može baciti jaje, a da se to ne razbije), tucanje jajima koje je igra za djecu (gađanje jaja novčićem). Vrijedni običaj posestričenja i pobratimljenja u nedjelju nakon Uskrsa se i danas čuva u Podravini i Pomurju. Na matkinu nedjelju djevojke razmjenjuju pisanice i tako postanu matke, dok momci su nekada jedan drugoga obradovali narančama i na taj način su se zbratimili. U Bunjevačkim naseljima je postojao zanimljiv običaj šaranje jabuka, naranča i limuna, na njih se voskom crtalo isto kao na jaja, ali poslije se nije kuhalo to voće. Vrijedno je čuvati drevne uskrsne običaje kojima se može i dalje jačati naš kulturni identitet i hrvatska samosvijest. U ozračju simbolike nade i ljubavi najvećeg kršćanskog blagdana, vama i vašim najdražima želim: SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
Lilla Trubić
Istaknuta slsika: Crne pisanice iz Međimurja – izvor internet
