Razapeti Isus Mariju naziva ženom
Zanimljivi motivi hrvatskih pučkih molitvica i pjesama
Razapeti Isus svoju majku Mariju naziva ženom
Hrvatska pučka tradicija sačuvala je motiv kada razapeti Isus svoju majku Mariju naziva ženom, a ne majkom.
Poznato je kako su se apostoli poslije uhićenja Isusa od strane rimskih vojnika razbjegli, a osim Ivana nisu smjeli doći do križa na kojemu je bio razapet njihov Meštar, Isus Krist. Križu su pristupile tri Marije: Isusova majka, Marija Magdalena i Marija Kleofiona te apostol Ivan. Kada ih je pod križem vidio Isus tada je Mariji rekao: „Ženo! Evo ti sina!, a Ivanu „Evo ti majke!” (Iv 19, 26). Isus je Mariju nazvao „ženo”, umjesto „majko”, jer su bili prisutni i neprijatelji pa nije želio da trpi neugodnosti. Tim riječima, Isus je poručio apostolu Ivanu, da se brine za Djevicu Mariju i da je dohrani, kada bude stara. Teolozi tumače, da je tim riječima Djevica Marija postala majkom svih kršćana. Isus joj na samrti preporučuje sve vjernike. Te riječi bile su Isusova oporuka (Internet).
Ovaj motiv opisuju i hrvatske molitvice. Jednu je takvu zapisao slavonsko-hrvatski književnik Nikola Tordinac (1858.-1888.) u Pečuhu, od starca Kerekeša, rodom iz Sigetvara. Prema slijedu događaja Gospa ima zlatnu kosu, što karakterizira i samoga Isusa koji prema hrvatskim molitvicama i mađarskim duhovnim pjesmama postaje „zlatna jabuka”, odnosno on je to od svoga rođenja: „a kis Jézus aranyalma”. U molitvici na samom početku i ne doznaje se tko prenosi vijest Gospi o uhićenju Isusa, ali u nadolazećim stihovima postaje jasno da su glasnici anđeli. Zlatna kosa Gospe možda se može dovoditi u vezu da se ovdje krije motiv kako bi se Iusus mogao za zlato otkupiti? No njegova sudbina bila je unaprijed određena! Molitvica sadrži i druge motive, ustalom da bi duša dospjela u raj („diku nebesku”) Isus bi po nju poslao sv. Mihovila, koji je vodič duša iz ovog svijeta na drugi svijet, naime duša ne zna pravi put (uzana staza) koji vodi na „onaj svijet”. Ako pak sama kreće na put prolazi kroz klance na jednoj razapetoj tankoj dlaci, te ako je grešna, tada dlaka pukne, a ona padne u ponor („u jad”). No usput ju može susresti i „duh nečisti”, te joj jedini spas pružaju molitve koje je izmolila na Veli četvrtak ili Veliki petak.
Gospa kleči na kamenu
Gospa kleči na kamenu,
Češlja vlase po ramenu,
K njoj dolaze tužni glasi:
„Spremi, Gospo, zlatne vlase,
Jer ti nosim tužne glase,
Od Isusa Isukrsta;
Judije ga u’vatiše,
Drvu križa primiriše.”
Kad to Gospa razabrala,
Lice zemlji sastavljala:
„O anđeli, braćo draga,
Vodite me pravim putem,
Pravim putem ka Pilatu,
Nuz sve brdo Kalvarije.”
Isus Majku opazio,
Isus s križa pregovara:
„Id’ otuda, božja ženo,
Teže su mi hode tvoje,
Nek na križu muke moje,
Teže su mi suze tvoje,
Nek na križu sanjke moje!”
To Mariji žao biše,
Da se Gospa ženom zove.
Isus Majki odgovara:
„Oprosti mi, mila majko,
U mukah sam sagrišio,
Sveta prsa uvridio,
Već ti idi na ovaj svit,
Pa ti traži takvu dušu,
Koja bi ovo izmolila,
Poslo bi joj Mihovila,
Da ju privede
Priko brigova,
Priko jadova,
U diku nebesku.”
Amen.
Druga pučka molitvica sadrži pored nama već poznatog motiva, kada na križu razapeti Isus svoju majku Mariju preporučuje Ivanu, motiv da najmlađi učenik Meštra, sv. Ivan, nikada ga nije napustio ili zatajio, već da je s njim održavao vezu kada je on bio u zatvoru („tavnici”). Početni stihovi molitvice Isusa opisuju kao sunčano božanstvo, a najmlađi apostol Ivan, postaje njegovim glasnikom. Zahvaljujći Jeronimu Šetki imamo slijedeću molitvicu iz Hrvatske.
Sva tavnica suncem sjaše
Sva tavnica suncem sjaše,
U njoj Isus svezan staše.
Oko sebe sve gledaše,
Di će koga ugledati.
Ne ugleda nigdi nikog,
Već Ivana učenika.
Poče njega k sebi zvati
I tužnoj ga majci slati:
„Ajde, Ivane, priko grada,
Ne nikakvih činit jada.”
Ode Ivan priko grada
Žaleć, plačuć Meštra draga.
Čim se Ivan s Divom sasta,
Od mila bi se kamen raspa.
Kad te Gospa čuše glase,
Od mila se uzdrćaše.
Sinu Božji, budi hvaljen
Po sve vije vikon.
Amen.
Đuro Franković
