Razgovor s farnikom Štefanom Dumovićem o korizmi
Korizma je za sve kršćane posebno vrime, vrime kada se svaki od nas pripravlja da nježno i iz čistoga srca dočeka najveći kršćanski svetak, Vazam. Štefan Dumović farnik u mirovini iz Hrvatskoga Židana razdilio si je misli s nami o ovoj vjerskoj pripremi.
-S čim se počinje korizmeni čas?
-Korizmeno vrime traje od Čiste srijede, Pepelnice do početka svete maše Velikoga četvrtka. Od VII. stoljeća se začne vazmeno pripravljanje pred prvom korizmenom nediljom, u srijedu, s Pepelnicom. Pepel je simbol naše grišnosti. Blagoslov isprosi na onoga čije čelo je označeno križem. Duhovnik ovako vodi vjernike u Korizmu: ”Človik spomeni se, da si s praha postao i prah ćeš postati na novič. Amen.” Nekada su velikim grišnikom glave pepelom posipali, i je biškup ispeljao iz crikve do Adamovi vrat. U Šopronhorpaču (susjedsko selo Unde) u crikvi do denas je očuvano ovo mjesto na opominjanje. Pepel zadobenemo požganjem macicov iz prethodne godine. Pepeljenje je vanjski znak pokore kojim kroz molitvu milost primimo. Goni nas na kajanje i obraćanje. Ov čas je vrijeme spovida. Sveta spovid je sakramenat, u kom nam Bog oprosti grihe, vrati ili povećava u nami milost, oslobodi nas od vjekovječnoga skvarenja, i moć daje za borbu protiv griha.
-Vrime intenzivne pripreme na Vazam traje 40 dan. Kakovi vjerski dogadjaji su prethodili /uzrokovali ov simboličan broj?
-Latinski izraz Quadragesima/četrdesetnica javlja vrime vazmenoga termina. Jedinstveno nedeljno svečevanje je Nicejski Koncil (325.) odredio. Vazam po protulićnoj ravnodnevnici pojavljenoga punoga Miseca slijedi prve nedilje po pojavljanjem. Broji se unazad 40 dan i 7 nediljov. Na četrdesetdnevno pripravljenje biblijska tipologija ima mnogo peldov:- Jezuž se je 40 dan postio u pustinji, -Mojzeš je 40 dan boravio na brdu Sinaju, – 40 dan su Izraelci lutali po pustinji, -Prorok Jonaš četrdesetdnevni post glasi grišnim Ninivejcem – Noe je preživio četrdesetdnevnu godinu/kišu…Znajmo da i na nas pada godina milosti 40 dan!
-Kako da pripravimo naše tijelo i dušu na goristanje Kristuševo?
-U tom nas pomaže post. Crikvena treta zapovid piše: ”Od Matere Crikve odredjene poste održavaj!” Čista srijeda i Veliki petak ima oštar post, to znači da je zabranjeno u ovom terminu vjernikom od 14 ljet mesa jisti. Riba, kot hladnokrvna životinja je dozvoljena hrana. Vjernikom ki napunu 18 ljet a još nisu 60 ljet stari, njim je dopušćeno dnevno trikrat jisti, ali samo jednoč se nasititi. Zbog naših grihov budimo uzdržljivi. Nesmimo u jilu i pilu prekomjerni biti. Malo neka nas trapi glad i žaja i neka nas trapu grihi naši.Vridnije je malo „mučiti” tjelo da nad sobom pobjedimo. Tjelovnim postom potlačimo grih, a dušu podižemo. Zvana toga se moremo i od drugoga odreći, to je za nas spasonosno. Ne uredjivajmo zabave i ne sudjelujmo pri njih! Živimo otvoreno jedan prema drugomu. Ne u sebe, nego u Boga vjerujmo, onda nam se otvaraju oči za bližnje i za svit. Jezuš pozna nevolju ljudi, pomore, liječi spašava.
-Zač je došao „Križni put” med vjerske običaje?
-Pobožnost Križnoga puta se more svenek moliti, no najveć se moli u Korizmi, utorak i petak. Ova vježba nas opomenjiva na muku Kristuševu. Ima 14 postajov. Štacije se od oko 1600. ljeta molu, preuzeto jeruzalemsku navadu od Franjevcev. Od 1770. zidne štacije (Kalvarije) kao slike ili kipi su postavljene u crikva. Sadržavaju prizore Jezuševoga trpljenja. Pobožnost nas goni prepoznati grihe, osebito u korizmenu dob i pokajati se. Jur je Blažena Divica Marija gustokrat pohadjala mjesta muke i smrti Božanskoga Sina, ter je tako ona prva obavljala pobožnost Križnoga puta,”Via Dolorosa”. Vježbe, misije su pokor nepobožnosti iz zahvalne ljubavi. Ganu srce, ojačaju volju da čvrsto najper zamemo i poboljšamo svoj žitak. U Korizmi bi tribali napraviti nešto dobro ne samo za sebe nego i za druge, za one kim je to potribno.
-Koje vjerske običaje čuvaju u Gradišću vaše fare?
-Na Cvijetnicu posvećene macice su naši stari položili na gredu u domaćem stanu. Jednu su odnesli u štalu, jednu u vrt zbog toga da čuvaju familiju, dom, živine i biljke od zla i zlih vrimen. Na Veliki četvrtak kada projdu zvoni u Rim, miništranti škrebeću po seli. Kuha se vazmena šunka, a iz vode u kojoj se je kuhala pripravi se bijela, kisela supa s jaji. Vazmena jaja se pofarbaju. Navečer, u noći je virostovanje pred Oltarskim Sakramentom. Na Veliki petak se čuvamo od svega glasnoga. Nima svete maše,farnik u lilastoj opravi u tišini dojde u crikvu, sluša se Passija. U tri ura po Križnom putu otvori se „grobak Jezušev” Na ov dan se rublje ne pere i se ne obisi van, jer Judaš, ki je prodao Jezuša visi tako vani na drivu. Križe , raspela pokremo černim platnom. Tišina nas sprohadja. Na Veliku subotu, Vigilija Vazma-blagoslovimo oganj i vodu. U vazmenoj zori od 2 ura crikva je otprta. Idemo „Boga iskat”. Iz crikve u tišini pelja naš put u undanski cimitor, kot i one žene ke su išle k Jezuševomu grobu. Prisičani moleć, jačuć posjetu križ u seoskom hataru. Na vazmeno jutro blagoslavljamo jiliše. Posvećene otpatke, droptinjke se na oganj hitu.
-Ča držite najvažnijem u korizmenom času?
-Iskoristimo korizmeno vrime za razgovor s Bogom i zapitajmo u tišini svoj um, svoju dušu ča je naša „pustinja” i kako je moremo prebroditi. Potaknimo druge vjernike na razmišljanje i pomozimo im, da budemo mogli živiti u našoj vjeri na najbolji mogući način.
-Hvala na razgovoru!
-„Kristuš se je goristao!”
-Zaistini se je goristao! Aleluja!
Marija Fülöp Huljev
Istaknuta slika: Štefan Dumović farnik u mirovini, guverner undanske fare
