Misu predvodio svećenik iz Hrvatske
„Za vrijeme epidemije kuge godine 1690-91. pobožno žiteljstvo grada Pečuha svečano je priseglo, ukoliko kuga prestane, tada će na stijenama od vapnenca iznad sjevernog dijela grada – koje su mještani nazivali Brdice – podići kapelu u čast Majci Božjoj Snježnoj, staviti se njoj pod zaštitu, na spomen čudesnog oslobađanja od napasti epidemije u starome Rimu.
Građani Pečuha su ostvarili svoj zavjet noseći građevinski materijal na vlastitim leđima i ramenima na bijelu stijenu, kao da je Gospa tom snježnobijelom svjetlošću odredila mjesto za svoju crkvu. Crkvica je podignuta 1697. godine u takozvanom „seljačkom” baroknom stilu, dobivši drveni toranj. „
Od tada su prolazile godine za godinama, a pobožno je pučanstvo početkom kolovoza dolazilo na brijeg da bi pjevalo, da bi se molilo, utjecalo, i u duši ojačano vraćalo kućama. Ti dolasci se iz godine u godinu ponavljaju, vjernika ima kad u većem kad u manjem broju, bude de dođe više mladih, bude da manje, netko je nekoć i pjesmu napisao, od tada nema misnog slavlja na svetkovinu Snježne Gospe, bez riječi: „Na Mečeku crkva sagrađena…“ Tako je to bilo i ove godine, uz žarku propovijed gosta svećenika iz Hrvatske, patera Marijana Krištofića, dehonijanca, sljedbenika Leona Dehona, rođenog 14. ožujka 1843. g., kojemu je Sveti Otac Ivan Pavao II. 1997. g. proglasio Dekret o priznavanju herojskih kreposti. Oko tri tisuće današnjih dehonijanaca živi i djeluje u 20 provincija u 8 regija, odnosno u 28 država svijeta. O. Marijan Krištofić dakle pripada redu dehonijanaca, odnosno Družbi Svećenika Presvetog Srca Isusova, a od svoga poglavara dobio je zadatak misionarstva, pa traži u europskim zemljama hrvatske vjernike, da im po njihovoj potrebi služi. Da ispovijeda, da pomogne ljudima dobiti potpuni oprost, jer, kako je i u propovijedi svojoj više puta naglašavao: „nemojmo biti navezani niti na jedan teški grijeh, klonimo se grešne prigode, ispovijedimo svoje grijehe, pričestimo se, i u određenim prigodama molimo u nakanama svetog Oca Pape, pa ćemo postati dobitnici potpunog oprosta. A kada nam je duša čista, neokljana, i tijelo će nam biti zdravo. Na kraju mise mnogi su se vjernici zahvalili ocu Marijanu, govoreći kako ih je dirnuo do dna duše, i da su, budući da je naglašavao važnost ispovijedanja, te da je za vrijeme mise i bilo ispovijedi, mnogi otišli do svećenika priznajući svoje grijehe, molili oprost. Otac Marijan Krištofić je nakon mise, za vrijeme zajedničkog ručka porazgovarao s a članovima pečuške hrvatske samouprave i obećao, ako bude bio u mogućnosti, a tom u je žarka želja,vratiti će se među hrvatske vjernike u Mađarskoj, ne samo u Pečuh i okolicu, nego i u udaljenije krajeve. Svoju mu je pomoć obećao i vlč. Augustin Darnai, voditelj Hrvatske referature Pečuške biskupije, koncelebrant ovog misnog slavlja.
MKT
Foto: Akoš Kolar
