„Moja Ramo, moja grdna rano!“
Ramski kraj baštini kršćansku tradiciju još od ranokršćanskog razdoblja. Franjevački samostan Rama – Šćit i crkva uz njega postojali su i u predtursko doba i bili posvećeni sv. Petru apostolu, no vjernici su osobito štovali čudotvornu Gospinu sliku – Majku Božju od milosti.
Tijekom teške i burne povijesti stradavali su ne samo crkva i samostan, nego i franjevci. Danas na ulazu posjetitelje dočekuje medaljon Mile Blaževića u spomen na fratre mučenike iz 1557. godine. Posebno je teško bilo za vrijeme Bečkog rata kada je u Bosni ostalo samo 26 svećenika i 3 laika. Franjevci 1687.g. napuštaju Ramski kraj. S njima i narodom odlazi i čudotvorna slika Majke Božje od milosti. Legenda kaže kada su se penjali uz Proslapsku planinu i sliku okrenuli prema Rami, Gospa je uzdahnula: „ Moja Ramo, moja grdna rano!“
Narod je neplanirano ostao u novoj domovini i 1699.g. sagradio crkvu u Sinju. Čudotvorna slika Gospe Ramske od tada je poznata kao Gospa Sinjska koja je 1715.g. na blagdan svoga Uznesenja spasila Sinj od osmanlija. U spomen na taj događaj u kolovozu se održava viteška igra – glasovita Sinjska alka.
Prije odlaska iz Rame samostan i crkva su spaljeni da u njih ne uđu Turci. Ipak, sa fratrima i Gospinom slikom nisu otišli svi katolici. Za njih su se brinuli franjevci iz Fojničkog samostana. Mise su slavljene na zgarištu crkve, u šumi pod drvećem, u kućama, a oltari su bili prenosivi. Pravljene su i župne kuće u kojima su živjeli fratri i pastorizirali puk.
Fratri otkupljuju zemlju koju su begovi uzurpirali nakon selidbe u Sinj i konačno se 1857.g. vraćaju u novoizgrađeni samostan na Šćitu. Tu je sve do 1939.g. bilo sjedište župe Rama, samostanska škola i franjevačka rezidencija. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke od milosti – Gospe Ramske građena je krajem 19. stoljeća i posvećena 1903.g., ali je spaljena 1942.g. i tada su stradale vrijednosti koje je posjedovala. Obnova crkve je započela 1956.g. a samostan dograđivan 1913., 1986. i 1999.g.
Izgradnjom hidroelektrane na rijeci Rami potopljeni su niži dijelovi, a ljudi raseljeni. Neki od žitelja su bili u samostanu dok nije bio riješen njihov smještaj. Mjesto Šćit, samostan i crkva sada se nalaze na poluotoku u prelijepom ambijentu. Kulturni pejzaž i područje Franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Šćitu proglašeni su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Sa svakim ratom dolazile su nove nevolje za crkvu i samostan a franjevci i nedužni puk postajali bi žrtve. O tome danas svjedoče spomenici podignuti na samostanskom kompleksu. Kenotaf Mile Blaževića spomen je na ubijene i poginule u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i Domovinskom ratu. Isti je kipar autor Ramske majke i glasovitog Ramskog križa posvećenog žrtvama toga kraja. Tu su još Posljednja večera i ramska mučenica Diva Grabovčeva kipara Kuzme Kovačića.
Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije krasi oltarna slika Josipa Biffela. U njenom uređenju sudjelovali su mnogi istaknuti likovni umjetnici koji su 1991. godine darovali svoja djela prigodom obilježavanja 700 godina djelovanja franjevaca u Bosni i Hercegovini. 2007. godine je otvorena Galerija fra Ljubo Lucić, a umjetnine se nalaze na svakom mjestu u crkvi i samostanskome prostoru. To je jedan od najuređenijih sakralnih prostora Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Teško je navesti baš sve umjetnike koji su tome dali svoj doprinos jer su među njima i takvi velikani poput Gabrijela Jurkića, Đure Sedera, Josipa Poljana, Ljube Laha, Nade Pivac ili Blaženke Salavarde.
2007. godine potpuno je rekonstruiran samostan iz 1857.g. i u njega smješten Muzej Franjevačkog samostana Rama – Šćit. Muzej na četiri etaže sadrži zavičajnu etnografsku zbirku, floru i faunu ramskog kraja i samostansku ćeliju – sobu fra Jeronima Vladića.
U starome dijelu samostana danas je Kuća mira koja je otvorena svim ljudima za razne sadržaje: od traženja duhovnog mira pa sve do rekreacije.
Jake su veze ovoga samostana sa Sinjem. Za 250.-tu obljetnicu iseljenja sinjski su fratri donijeli kopiju Gospine slike na Šćit, a za 300.-tu slika je pohodila stari kraj. Svake se godine održavaju hodočašća i susreti, a postoji i Hodočasnička staza Gospi Sinjskoj od Rame – Šćita do Sinja. Patron crkve i samostana je Gospino uznesenje (Velika Gospa), a vanjska svečanost vezana za svetkovinu Gospina rođenja (Mala Gospa).
Zanimljiva su zavjetna vrata na crkvi. Izradio ih je Kuzma Kovačić. Sa unutrašnje strane je prikazana Diva Grabovčeva, a s vanjske Gospa. Zovu se Gospina i Divina vrata, a simbolično su zapečaćena kako bi ohrabrila ostanak katolika u Rami.
Tekst i foto: Leona Sabolek
