Izvor: Zornica nova jesen 2019. november 11.
Sveti Martin jedan je od najviše voljenih svetaca u narodu. Poznat po milosrđu, dobroti, a ne u poslijednjem redu po vinu i po guski. Mnoga sela imaju ga za zaštitnika, mnoge župe nose njegovo ime. Martinje /11. 11. / je dobra prilika da govorimo o baštini sveca te da vam ukratko predstavimo župu i naselje Sumarton u Zali. Na samom početku izvadak iz Križevačkih štatuta:
Domaćin: Mošte! Ja te krstim na vino u ime onoga, koj te je proizveo i u ime preodičeno sv. Martna i duha od kojega mošt kuha. Evo ti soli, da od Tebe glava nikoga ne boli. Mir budi uviek s tobom. Da budeš navjek pun duha i jakosti.
Dakle sveti Martin pretvara mušt u vino, u mlado vino, koje prema vjerovanju u narodu ima ljekovitu moć, a u okolici Sumartona u tolikoj se mjeri štuju običaji, vele prijatelji vina koji su se okupili pod imenom svetoga Martina, da gazde nekoliko kapi od blagoslovljenog vina toče u bačve kako bi blagoslov prenijeli na ostala vina u podrumu. Idemo li korak dalje pogledati simboliku toga vjerovanja, svaki plod ljudskih ruku ima tu iskonsku, ljekovitu moć, ali se, u ovom slučaju, ne smije konzumirati prekomjerno…
Svima nam je poznata legenda o Martinu, prema kojoj kad je imao nešto više od petnaest godina, na konju je, u gordoj vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se neki stari siromah, sav promrzao, u krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao, te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. Legenda još dodaje da je tu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnim ljudima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu „Martinje ljeto”.
Svoje je ime sv. Martin „dao” mnogim naseljima, tako i Sumartonu u županiji Zala. Prvi spomen imena Sumartona, sela u Pomurju, datira 1321. godine, pronađen u povelji u obliku „Sanctus Martinus”, prema tome valjda je naselje već u tim godinama imalo crkvu, iako je prvi konkretni podatak o crkvi pronađen godine 1374. Drevno naselje sa crkvenim zdanjem uništeno je, novi doseljenici pojavili su se nakon istjerivanja Turaka, poslije 1696. godine, došli su s one strane Mure, a njihovi potomci i danas čuvaju svoj jezik i običaje. Crkva kakva se vidi u današnjem obliku zgotovljena je potkraj XVIII. stoljeća, a oltarnu sliku je načinio 1949. godine Gyula Károlyi.
Baština sv. Martina u Mađarskoj i u Europi naslov je konferencije koja je održana sredinom svibnja ove godine u Sambotelu, Kisegu i Lukácsháza. Cilj priredbe je podržavanje dodjele nacionalnog ili regionalnog priznanja običajima u regiji koji se vezuju uz štovanje sv. Martina. U Keszthelyu, gradu na obali Balatona se ovog ljeta, točnije 18. lipnja raspravljalo o tome kako bi se balatonska regija mogla priključiti Europskoj kulturnoj ruti sv. Martina. Prema planovima, od jeseni 2019. trebao bi početi program pod nazivom Balatonska ruta sv. Martina. Sv. Martin nazočan je i u glavnom gradu naše domovine, što potvrđuje i dvojezični vodič koji se zove „Tragom sv. Martina u Budimpešti”, a predstavljen je u Mađarskoj nacionalnoj galeriji koja posjeduje brojna djela o tom svecu koji potječu iz srednjeg vijeka.
MKT
Slike: portal Sumartona
