Iz obilja srca usta govore.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 6, 39-45)
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: „Može li slijepac slijepca voditi? Neće li ubojica u jamu upasti ? Nije učenik nad učiteljem. Pa tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ’Brate, de da izvadim trun koji je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjerje! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore. „
Riječ Gospodnja.
