U južnomadžarskom gradu Baji održan je 16. studenoga Dan Hrvata u Madžarskoj koji je organizirala Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Madžarskoj.
Program je započeo svečanom svetom misom na čast prvoga hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića u crkvi sv. Antuna Padovanskog u središtu Baje koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević a na kojoj je uz brojne hrvatske vjernike iz svih dijelova Madžarske sudjelovao Joso Ostrogonac predsjednik Saveza Hrvata u Madžarskoj iz Baje, domaćin Dana, Mišo Hepp predsjednik Hrvatske državne samouprave u istoj zemlji, veleposlanik Republike Hrvatske u Madžarskoj Gordan Grlić Radman, konzulica u Pečuhu Ljiljana Pancirov, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Daria Krstičević, gradonačelnik Baje i drugi. Biskup je pozdravio sve nazočne te istaknuo kako je velik događaj kad se Hrvati okupe i razgovaraju, otvore jedni drugima svoja srca, posvjedoče toplinu i poštovanje i tako ostvare susret. Dodao je kako je najveći događaj kad se oni zajednički u vjeri otvore Bogu, omoguće da ih on ispuni svojom blizinom, svjetlom i snagom i tako se susretnu s njime te je ustvrdio kako je to glavni izazov Dana Hrvata u Madžarskoj koji im je od srca čestitao.
U homiliji biskup se, govoreći o Danu Hrvata zapitao: Tko su to Hrvati, koji im je identitet. Kazao je da je etnogeneza slojevit i složen proces, ali da je on uvijek najdublje povezan s određenim duhovnim sastavnicama, koje su mu polazište i konstanta. Istaknuo je kako je po dolasku Hrvata na današnje njihove prostore u VII. stoljeću po služenju Katoličke Crkve ugrađivan u hrvatsko biće evanđeoski sustav vrijednosti, da je u njegovo pismo, književnost i kulturu, način razmišljanja i življenja utisnut duh kršćanske antropologije, Isusova humanizma bez kojega nije moguće razumjeti hrvatsku povijest i kulturu. Podsjetio je na činjenicu da trinaest stoljeća na ovim prostorima postoji narod i Crkva koja služi tom njegovu identitetu, da su politički, gospodarski i drugi sustavi dolazili i prolazili a da su ostali narod i Crkva. Istaknuo je kako je hrvatski narod na poseban način ostvarivao taj svoj identitet, oblikovao vlastitu kulturu, različitu od drugih europskih naroda, da je svaki narod i njegova drugačija kultura djelo duha, Božji dar, bogatstvo koje treba poštivati kao jednako vrijedno, čuvati i time se ponositi, da to treba činiti i hrvatski narod u Madžarskoj i drugdje.
Spomenuo je da je u temeljima trinaeststoljetnih hrvatskih vrijednosti i Isusov paradoksalni stav iz današnjeg evanđelja, da će onaj tko bude tražio život izgubiti ga, a tko ga bude položio za druge, napose za njegovo ime, dobiti ga. U dnu toga, nastavio je biskup, jest zapravo ljubav, koja je uvijek okrenutost prema drugome, život za druge, dok je sebičnost razorna okrenutost prema samome sebi, umiranje u vlastitoj nemoći. Kazao je da je Isus na križu uspostavio Božji „za nas“ usred našeg umiranja i u njega unio Božju pobjedu. Istaknuo je da nitko od nas nije proizvod slijepog slučaja nego nas je smislila ljubav i pozvala u život te u Isusovoj ljubavi darovala puninu smisla, da je kršćanska kultura stoga kultura života koja izgrađuje civilizaciju ljubavi. Dodao je da su brak muškarca i žene, obitelj, žrtvi za druge, sastavni dio te civilizacije koja je tijekom 13 hrvatskih stoljeća bila pobjeđujuća snaga po malim jednostavnim ljudima, majkama i očevima, u njihovoj žrtvi ljubavi sjedinjenoj s Isusovom žrtvom na križu za djecu i druge vrijednosti po kojima su gradili budućnost. Istaknuo je da se taj kršćanski humanizam žrtve i ljubavi u novijoj našoj povijesti očitovao napose u domovinskom ratu, u vukovarskoj žrtvi koje se ovih dana spominjemo i koja ne smije postati predmetom trgovine za ničije sebične probitke. Rekao je kako određeni ideološki pristupi nude danas u Hrvatskoj i drugdje određene antropološke modele ispražnjene od žrtve i ljubavi, dodjeljuju braku i obitelji uloge skrojene po mjerilima vlastitih ukusa, koji nisu izraz istinske slobode, ne služe čovjekovu punom dostojanstvu i ne obećavaju budućnost te stoga nisu prihvatljivi.
Biskup je spomenuo kako je hrvatski trinaeststoljetni sustav evanđeoskih vrijednosti i kršćanske kulture na svoj način oličen i zgusnuto ostvaren u liku prvoga hrvatskog sveca Nikole Tavelića, u njegovoj vjernosti i žrtvi. Pozvao je madžarske Hrvate da u punoj slobodi provjere da li je Isusova istina o čovjeku, njegovoj veličini i dostojanstvu utemeljenom na ljubavi, njihovo opredjeljenje. Zamolio je sv. Nikolu Tavelića da im pomogne u tom se pročistiti i učvrstiti.
Na svršetku slavlja biskup je zahvalio svima koji se trude oko sloge među Hrvatima u Madžarskoj, kao i nazočnom fra Ivanu Holetiću iz Subotice što svake posljednje nedjelje u mjesecu slavi sv. misu na hrvatskom jeziku u Baji. Neposredno nakon svete mise svi su nazočni poslušali svjedočanstvo jednog mladića, vukovarske žrtve.
Program je nastavljen u gradskom Kazalištu gdje su čelnici hrvatskih udruga, hrvatski veleposlanik u Madžarskoj i gradonačelnik Baje održali prigodne govore, podijeljena su odličja i nagrade zaslužnim pojedincima među kojima i hrvatska konzulica u Pečuhu prigodom završetka njezina mandata. Potom su nastupila hrvatska kulturno-umjetnička društva iz madžarskog dijela Bačke s bogatim programom igara, pjesama i narodnih običaja. Hrvatski dan završio je zajedničkim objedom oko 600 sudionika.
Dostavio nam je Goran Lukić, tajnik Požeške biskupije
