Najmanje hrvatsko naselje u Mađarskoj se nalazi..
..na sjeverozapadu države u Željeznoj županiji, blizu austrijske granice. Malo gradišćansko selo, Plajgor (na mađ: Olmód), broji stotinjak stanovnika čiji se čakavski idiom i danas čuva, a život vjernika u selu je i u ubrzanom vremenu primjeran. Plajgorska crkva posvećena je Svetom Martinu koji je ujedno i zaštitnik sela. Crkva se nalazi na tzv. Cesti Svetog Martina (Via Sancti Martini) koja je utemeljena 2005. godine od strane Europskog Vijeća s ciljem predstavljanja najpopularnijeg svetca. Posjetivši mjesta i svetišta s njegovim imenom, hodočasnici obilaze crkve od grada Sambotela do francuskog grada Toursa, a sudionici mogu sakupljati žigove iz raznih naselja. Crkva se nalazi na početku sela pored groblja, cimitora– kako oni zovu. Crkva je sagrađena u srednjem vijeku što su otkrili 1980. godine prema pronađenom prozoru romanskog stila. Godine 1722. crkvu su pregradili u duhu baroknog stila, naime 1711. plajgorsko stanovništvo poharala je kuga, a poginulo je 365 stanovnika iz naselja. Prema legendi trgovci koji su često putovali preko Plajgora do Kisega čuli su zvukove iz tornja plajgorske crkve. Ljudi su se počeli strahovati jer su mislili da su u tornju duhovi poginulih u kugi. Najhrabriji mladi dečki iz sela otišli su u toranj pogledati što se tamo odzvanja. Na njihovo iznenađenje našli su jednog ježa, a od tada Plajgorce zovu samo Ježevima, odnosno Đežima. Stanovnici sela su jako aktivni vjernici, hodočasnici i čuvatelji gradišćanskohrvatskih običaja. Mise se održavaju na gradišćanskohrvatskom jeziku nedjeljom i blagdanima, tj. kada su svjetki. Gradišćanski Hrvati imaju Bibliju i molitvenik na svojem jeziku što znatno doprinosi očuvanju vlastitog identiteta stanovništva. Svećenik, Štefan Dumovich dolazi iz Hrvatskoga Židana, a sveukupno služi 4 sela: Hrvatski Židan, Plajgor, Lukindrof (na mađ: Kiszsidány), Unda. Mjesečno jednom se služi misa na mađarskom jeziku. U selu, na žalost, nema vjeronauka, djeca unutar programske nastave pohađaju vjeronauk u školi. Ulazeći u crkvu, čovjek ugleda okićen oltar, zidove bogate freskama, kipove i natpis na čakavskom jeziku: Učio je kao on ki ima moć. Ovaj citat je ulomak iz Matejeva evanđelja (Matej 7, 29) i nalazi se na polukružnom luku iznad oltara. Glavna slika na oltaru prikazuje Sv. Martina kao vojnika i trenutak kada je podijelio svoj crveni plašt s prosjakom u Amiensu. Na mramornom oltaru s jedne strane se nalazi kip Sv. Pavla, a s druge strane kip Sv. Petra. Pored tih kipova oko oltara su uočljive još 4 kipa: kip Djevice Marije, Sv. Terezije, Sv. Martina i kip Sv. Antuna. Specifičnost crkve su slike, odnosno mali reljefi okolo na zidovima koji prikazuju život i čudesa Sv. Martina te naslovi slika koji su napisani na gradišćanskohrvatskome jeziku. Slike su postavljeni nakon prethodne obnove crkve u 1998. Kao i kod svake crkve, na vanjskom zidu plajgorske crkve također visi spomenik, jedna kamena ploča s imenima poginulih u I. i II. svjetskom ratu. Spomenik je napisan na mađarskom jeziku, dok druga kamena ploča napisana je na gradišćanskohrvatskome jeziku i sadrži imena svih svećenika koji su rođeni ili služili u Plajgoru od 18. stoljeća do danas. Crkva je bila obnovljena više puta, a renoviranje se vrši i trenutno pri kojem će biti izmijenjeni krov i cjevovod te ponovno će obojiti unutrašnje i vanjske zidove. Na Duhovni ponedeljak će svečano predati obnovljenu crkvu. Pored ove crkve važno je spomenuti i drugo svetište u selu. Mala kapela Belovich izgrađena je 1724. godine u spomen na bitku kuruc-labanc u kojoj nitko nije poginuo iz Plajogra. U kapelici svake godine jednom se slavi misa, najčešće na Hrvatskom danu sela.
Lilla Trubić
