spominjemo se anđela čuvara
„Svjetlo bez početka” sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svjetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma. Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog” (Mt 18,10).
Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: „Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim” (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć. On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar anđela čuvara.
O anđelima čuvarima piše Đuro Franković.
U molitvicama mađarskih Hrvata, naročito koje su namijenjene djeci, anđeo čuvar, odnosno anđeli, danju i noću čuvaju dijete. Svako dijete, prigodom rođenja, dobije svoga anđela čuvara, koji ga prati od rođenja do smrti, stojeći mu na desnom ramenu ili za njegovim leđima, podučava ga dobru, a odvraća od zla. Djetetu sam Bog određuje njegova čuvara. A kada se ono rodi dobije svog anđela na zemlji te u isti čas na nebu se pali jedna zvijezda.
Anđel Božji, čuvar moj,
Bog je tebe meni do,
Za čuvara izabr’o
Da me čuvaš dan i noć,
Da mi t’jelo opočine,
A duša odamjene. Amen.
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ u baranjskom Šaroku (Sárok)
*odamjenit – odmoriti
Najviše se noću traži zaštita anđela od zlih sila.
Anđel moj, čuvar moj,
Čuvaj mene ovu noć,
Da mi telo otpočine,
Da mi duša ne pogine.
O, Ivane Krstitelju,
Krsti mene k’o i tebe!
Krst me čuva do polnoći.
A Marija od polnoći.
Svi anđeli od sveta,
Sam Bog do v’jeka.
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ u baranjskom Kukinju (Kökény)
Naprosto imamo dojam da anđeli nikada ne spavaju, uvijek su budni te zvečenjem tjeraju zle sile.
Hvaljen Isus, dvor nebeski,
U tebi je stol nebeski,
I na stolu križ raspeti,
I na križu Bog raspeti.
Anđel zveči, Gospa kleči
Pred Isusom ranjenim,
Pred Isusom spasenim.
Spasi, Isus, dušu moju,
Kano telo samo svoje.
Sveto telo Isusovo,
Na oltaru posvećeno,
Svim dušicam’ podeljeno.
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ u podravskom Lukovišću (Lakócsa)
Ja ishodim se svoje molitve Bogu
Na falu Bogu, na diku,
I Blaženi Divici Mariji
I anđelu čuvaru.
Koji me čuva i brani
I na vodi, i na gori,
I na putu, i na drumu,
I na noćku, i na danak,
I na vuru, i na časak,
I na sakim dobrim delu zemlje. Amen.
Kazivala Katica FRANKOVIĆ-LOVKOVIĆ, Lukovišće
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ
* drum (tur.) – put; vura (ger.) – sat
Ajdmo spati, Boga zvati
I Mariju milovati,
Koja Boga porodila
I na noge postavila.
Bog se diže iz nebesa,
Nebesa se otvaraše,
Anđeli se poklanjaše.
Gospa sedi okrunjena,
Puna duha napunjena,
Spasitelja porodila,
Spasite, Bože, duše naše. Amen.
Kazivala Katica FRANKOVIĆ-LOVKOVIĆ, Lukovišće
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ
Križ na čelu, Marija na usti,
Anđeli na prsu.
Križ me čuva do pol noći,
A Marija od pol noći,
Svi anđeli do sveta,
Sam Bog do vijeka. Amen.
Pribilježila Anica POPOVIĆ, Olas
Bog određuje svakom čovjeku svoga anđela čuvara.
Anđel Božji, čuvar moj,
Čuvaj mene i život moj,
I duhovni vas pokoj!
Mene Bog vam’ d’o,
Za čuvara izabr’o.
Zato molim Boga moga
I čuvara mog dobroga,
Što ću danas izmoliti
S tim ću Boga pohvaliti
Neka budu dila moja
Svemu vama, Bože. Amen.
Pribilježio Đuro FRANKOVIĆ u Mohaču
