Piše: Helena Ivičin
U davnim vremenima Duboševčani su na hodočašće u Jud išli najčešće za blagdan Presvetog Trojstva, kada je služena misa na šokačkom jeziku. Pedesetak kilometara udaljeno od Duboševice. Procesija je do Juda išla i tri dana. Išlo se pješice, a neki su zbog zavjeta Gospihodali bosi. Iza prošancije ( procesija) su išla zaprežna kola u kojima su bili hrana i odjeća. Spavalo se u selima kroz koja se prolazilo. Ljubazni domaćini nudili bi hodošasnicima svoj dvor ua kola i konje, okrjepu te sobu za prenoćište.Kako su nekada naši stari išli na hodočašće u Marija Jud, isproičao mi je sumještanin Marko Horvat – Pital. Jud je bilo mjesto m hodoščašća još u ranom srednjem vijeku. Još davno je podno brda i izvora postrojao kipić kojeg su podigli kršćanski vjernici. Kasnije su 1006. godine benediktinci iznad kipića podlgi kapelicu. U ovom mjestu je utočište tražio ugarkso-hrvatski kralj Geza II. kad je ratovao protiv Bizanta. 1148. godine je našao utočište i u znak zahvalnosti proširuje kapelicu. 31. svibnja 1805. g. ga je papa Pio VII. proglasio marijanskim svetištem te se od tog nadnevka u Judu smije održati. Povjesna je zanimljivost dvostruko nestajanje Gospinog kipa, za vrijeme Osmanlija i mađarske reformacije. Kod mađarskih Hrvata iz Križevaca postoji predaja i vjerovanje da se kip Gospe koji je nestao za vrijeme osmanske vladavine. sam vratio u crkvu. Ipak kip Judske Marije ranijeg je podrijetla, donesen je iz Koprivnice 1698. Ni taj novi kip nije imao mir, za virjme eRakoczijeve bune 1704. sklonjen je u Osije gdje se i dana nalazi kod franjevaca, današnjhi je kip iz 18. stoljeća.
U Judu se osim kipa štuje i sveti zdenac iz kojeg su hodočasnici nosili kućama svetu vodu. Običaj je kod Podravaca kad djevojke prvi put hodočaste u Jud da Judskoj Gospi donesu na poklon hrastovu grančicu. Za jud je vezan i običaj krštenja odraslih djevojaka vodom, a osobe koje su krstile djevojke nazivali su judskim kumom i judskom kumom.
Foto: Helena Ivičin s malom Anom
